петак, 17. септембар 2010.

Strip: Šerlok Holms i Londonski vampiri

Šerlok Holms je već više od jednog veka neiscrpna inspiracija stvaraocima u svetu književnosti i svetu filma, a sve više i u svetu stripa. O liku Šerloka Holmsa već sam pisao povodom poslednje ekranizacije ovog junaka, a evo prilike da priču dopunim i aktuelnom stripskom verzijom.
Želeći da tržištu stripa ponudi nešto novo, francuski strip izdavač „Solej" („Soleil") je pre nekih godinu dana pokrenuo ediciju pod nazivom 1800, tipujući na popularne junake književnosti 19. veka. Među odabranim likovima, predstavnicima viktorijanske književnosti, našli su se Frankenštajn, mister Hajd i naravno - Šerlok Holms. Međutim, njihova zamisao nije bila samo da postojeće priče pretoče u strip, već da popularne junake ukrste sa novom sredinom i novim antagonistima, da ih smeste u natprirodno, fantastično okruženje. Trenutak za tako nešto je bio povoljan, pogotovo nakon reanimiranog interesa publike za vampire, koji je pratio uspeh filmskog serijala Sumrak (Twilight). Sudeći po dosadašnjim reakcijama, eksperiment je uspeo.
Koliko god koketirao sa natprirodnim u svojim pričama, Konan Dojl se uvak vraćao racionalnom i realnom objašnjenju. Tu negde zapravo leži i osnovna premisa lika Šerloka Holmsa. Preći tu granicu i smestiti već davno formiran lik u potpuno novo okruženje, a da to bude pristojno i da ima nekog smisla zaista nije bio lak posao. Urednik edicije 1800 Žan-Lik Isten (Jean-Luc Istin) je taj posao poverio scenaristi Silvenu Kordirijeu (Sylvain Cordurié), dok je za crtež bio zadužen Nišlija Vladimir Krstić Laci.
Prvi deo priče, pod nazivom Zov krvi (L'Appel du sang), izašao je iz štampe krajem januara ove godine, a već krajem maja usledio je i drugi deo, nazvan Mrtvi i glasni (Morts et vifs). Radnja stripa Šerlok Holms i londonski vampiri je smeštena u 1891. godinu. To je period „velike praznine", tj. period kada je Holms zvanično mrtav nakon borbe sa Morijartijem i pada niz Rajenbah vodopad. Ipak, Holms je živ i zdrav. Živeći inkognito u Parizu, skrivajući svoje postojanje čak i od Votsona, Šerlok se priprema za put oko sveta i lagano planira svoj konačni obračun sa naslednicima i pristalicama profesora Morijartija. Živeći u izolaciji, Holms odlučuje da svoju tajnu poveri svom bratu Majkroftu, kog poziva u Pariz. Nakon večere i šetnje gradom, dvojica braće odlaze do Holmsove kuće gde zatiču beživotno telo njegove gazdarice. Pošto i sámi bivaju napadnuti, Šerlok i Majkroft ubrzo shvataju da imaju posla ni manje ni više nego sa grupicom vampira. Dvojicu uspevaju da eliminišu, a treći, pre nego što uspeva da pobegne, nagoveštava Holmsu da njihov vođa želi da razgovara sa njim. U danima koji slede, Šerlok Holms ponovo dolazi u sukob sa vampirima sledeći ženu (vampiricu), koja neodoljivo podseća na Ajrin Adler koja je već dve godine unazad mrtva. Šerlok saznaje da su vampiri sklopili tajni dogovor sa kraljicom Viktorijom i da stopljeni sa ljudima neprimetno žive u Londonu. Međutim, jedan od njih je zaražen izvesnim virusom i odmetnut od grupe; on napada poznate ličnosti Londona. Ne mogavši da mu uđu u trag i stanu na kraj, vampiri u pomoć pozivaju čuvenog detektiva, kako bi i sámi izbegli odmazdu besne kraljice. Iako nerado prihvata ovaj zadatak, pošto vampiri zaprete životima doktora Votsona i njegove verenice, Šerlok Holms kreće u potragu za odbeglim vampirom. Nakon, po njega gotovo fatalnog, prvog susreta, Holms nastavlja potragu i saznaje da on i odbegli vampir Kan (Chanes) zapravo imaju zajedničku prošlost. A onda priča kreće drugim tokom...
Iako dobrim delom linearna i na trenutke naivna, Kordirijeova priča ipak ima dobrih momenata i što je najbitnije, Šerlok Holms ostaje - Šerlok Holms! Kordirije se drži starih, oprobanih recepata kada su priče o vampirima u pitanju i tek na momente ima manje ili više uspešne out-of-the-box izlete. Oživljavajući popularnog junaka u neobičnim okvirima, autor scenarija takođe odbacuje neke klišee i priči daje nekonvencionalan kraj. Završetak ove storije nudi drugačije lice i naličje vampira u odnosu na tradicionalno shvatanje strašnih krvopija bez duše. Uprkos nezahvalnom zadatku, Kordirije uspeva da napravi jednu solidnu avanturu kojom mogu biti zadovoljni i ljubitelji priča o vampirima i ljubitelji Šerloka Holmsa. A pre svih, ljubitelji stripa.
Vladimir Krstić Laci nas svojim preciznim crtežom i neverovatnim osećajem za detalje uvodi u gotsku atmosferu Pariza i Londona 19. veka. Osećajući se neverovatno komforno u ovakvom ambijentu, Laci nas vodi kroz ulice koje su prljave, mračne, maglovite, a sokaci i dokovi - gotski zlokobni. Likovi su izražajni, akcione scene impresivne, scene zločina precizne i dobro dokumentovane, kadriranje u savršenom skladu sa pričom i atmosferom. Zanimljivo je to što je Laci lik Šerloka Holmsa radio prema liku svog oca.
Žan Sebastijan Rozbah (Jean-Sebastien Rossbach) je uradio naslovnice za oba albuma. Iako naslovnica drugog albuma deluje sasvim solidno, naslovna strana prvog dela je prilično loše izvedena. Rozbah je iskoristio motiv iz centralne epizode priče, ali je pored vrlo loše perspektive, u pokušaju da ne kopira Lacija i Šerloku dâ svoju crtu, zapravo suviše bio inspirisan likom glumca Majkla Kejna.
Aksel Gonsalbo (Axel Gonzalbo) je svojim bojama korektno ispratio crtež i atmosferu priče, mada je u nekim kadrovima ugušio Lacijeve ideje. Ipak, oni koji nisu videli originalne crno-bele table, te detalje neće primetiti.
Za objavljivanje ovog stripa interesovanje su već pokazali Holanđani, a za nas, koji sa francuskim jezikom „nismo na ti", dobra je vest da je izdavačka prava otkupila i hrvatska izdavačka kuća „Libellus", pa ćemo uskoro moći u potpunosti da uživamo u ovoj priči. Gotovo odmah po objavljivanju drugog albuma, „Solej" je naručio još dva nastavka i na njima se već radi. Verujem da nećemo dugo čekati ni na nastavak filma Šerlok Holms o kome se već uveliko priča.
Alister Kuk beše rekao das u tri najupečatljivija čoveka u poslednjih sto godina su Čerčil, Hitler i Šerlok Holms!
Čerčil i Hitler polako padaju u zaborav. Budućnost Šerloka Holmsa kao da je tek pred nama!


EDIT: Dnevni list DANAS je pre nekoliko dana objavio intervju sa Lacijem Krstićem, upravom povodom ovog stripa. Intervju možete da pročitate ovde.
Enhanced by Zemanta

понедељак, 13. септембар 2010.

Priroda za starije od 18

Koliko god bila jedinstvena i raznolika, priroda nije neponovljiva! Možda su neki oblici koje možemo naći u prirodi jednostavno univerzalni, možda neki imaju simboliku, možda su neki čista slučajnost! Ponekad ćemo poznate konture videti u oblacima, ponekad u obliku brda ili stene. Neke će svako prepoznati, neki će biti vidljivi samo "odabranima". Neki su zaista tu, a neki su samo plod naše (prljave) mašte!
Ne znam u koju kategoriju bi ste svrstali ove pečurke koje je u blizini Vlasinskog jezera letos uslikao moj prijatelj Dejan Stanković
ili pak mnoštvo sličnih koji se mogu naći na netu?
P.S. Znam, znam, u pitanju su samo pečurke i stabla, pa nisam na drugo ni mislio ;)

среда, 1. септембар 2010.

Godinu dana PARADOKSIJE!!!

Pre godinu (i par dana) rodjeno je moje čedo, koje nazvah Paradoksija!!! Čitaoci koji su mu u početku dolazili u vizitu uglavnom su bili bliži prijatelji. Tek poneki stranac bi naleteo, nadvio se nad Paradoksijin krevetac i rekao “pu,pu, što je lepa beba”! Onda je ona počela da raste, da bude sadržajnija, pa privlači pažnju drugih. Dojena odabranim temama par puta nedeljno, Paradoksija je dobila prve zubiće, prve komentare, prve redovne posetioce. Napravila je svoje prve korake, izgovorila svoje prve reči!
 

Na prvih 50 postova čekala je samo četiri meseca, na drugih 50, duplo duže! Malo zbog obaveza, malo zbog lenjosti i leta, tek Paradoksija je svoj prvi rodjedan dočekala sa simboličnih 100 posto, tj 100 posta! Ni mnogo, ali ni malo! Na to treba dodati preskočen prag od 20.000 poseta, 60-ak prijavljenih čitalaca, preko 260 fanova na svojoj Fejsbuk grupi! Ni mnogo, ali ni malo!

Teme sam birao na osnovu svojih interesovanja i zapažanja, trudio se da budem originalan I da ne ponavljam druge, Paradoksiju vaspitavao i negovao da ne padne daleko od “klade”! Vi koji me znate, možete reći da li sam u tome uspeo! Vi koji znate Paradoksiju, budite sigurni da znate i mene, iako se nikada nismo upoznali!

Teme koje su za ovih godinu dana privukle najviše pažnje brojem poseta ili komentara bile su:

1.    Slučaj Zvonačka Banja – Nemir hotela Mir
2.    Internet prevara: srpski IQ test
3.    Serija tekstova Putovanje u prošlost o starim fotografijama, dokumentima i spisima
4.    Fenomen Facebook grupa
9.    Pesme koje sam objavljivao kao Poeziju ili Foto Poeziju
10.  Televizja: Za ili Protiv!

A bilo je tu i drugih zapaženih tema o filmu, stripu, muzici, društvenim fenomenima…

Uglavnom, kao što onomad rekoh u 50-om postu, kada sam odlučio da pokrenem svoj blog, iskreno nisam znao šta mogu da očekujem, niti u kom pravcu da idem! Jednostavno, osećao sam neku (nagomilanu) energiju u sebi, neku potrebu da iskažem sebe, svoje stavove, interesovanja... U jednom trenutku sam razbio bocu šampanjca o pramac mog bloga i...zaplovio!

Putovanje je bilo (i dalje jeste) jedno novo, zanimljivo, ispunjavajuće iskustvo. Usput sam nailazio na mnoge zanimljive blogove i blogere, od nekih učio, nadam se, neki učili i od mene! Bavili smo se društvom, politikom, kulturom, zabavom, tumačili mnoge fenomene i paradokse koji prate čoveka u njegovom bivstvovanju u danjašnjem svetu!

Kada se sada osvrnem, prosto se pitam gde sam kanalisao ovu svoju energiju, da li sam je možda često sputavao ili rasipao! U svakom slučaju, već sada sebe ne mogu da zamislim bez bloga, jer ovaj blog sam JA, a šta će se dešavati u budućnosti... pa, što rekoše stari Latini: que sera, sera!

Paradoksija ne bi postojala bez mene, ali ni bez vas! Hvala na posetama i komentarima, hvala na linkovanju i idejama! Idemo dalje…

P.S. Za rodjendan je Paradoksija dobila i blogroll, pa postetite i kolege blogere i vidite o čemu oni pišu!

понедељак, 23. август 2010.

Mis Šarma ili kako klišeem razbiti klišee!

Znate one klišee koje čujemo svaki put kada se održava neki Izbor za neku Mis? "Ja želim mir u svetu!", "Pola para dajem u dobrotvorne svrhe, pola ću potrošiti na školovanj i usavršavanje!", "Želim da usvojim dete iz Afrike" i t.d. Pa, ovo nije priča o tome! Ovo je priča koja razbija svaki kliše, a ipak, kliše jeste!
Naučeni i spremljeni govor dostiže vrhunac u intervjuu Jelene Asanović, koja je u okviru Dana Karanfila u Vranju izabrana za Mis Gluposti, pardon, Šarma!
Ako ne verujete svojim ušima, klip je sinhronizovan, pa verujete svojim očima! Preskordiciju, odnosno predosećanje ovakvog dogadjaja zaista nisam imao!

Komentar u ovom slučaju zaista nije potreban, jer nema objašnjenja ovakvog fenomena!!! 

субота, 14. август 2010.

Bar Kod - monotoni izvor kreativnosti!

Naviknuti na neke stvari, jedva da ih ponekad i primećujemo! Set crno-belih pruga sa brojevima ispod njih poznat pod nazivom BAR KOD ili UPC (Universal Product Code) jedna je od takvih stvari! Za manje od pola veka bar kodovi su postali integralni i neizostavni deo savremene civilizacije. Za sve to vreme, malo toga se promenilo u njihovom izgledu i načinju funkcionisanja. Ipak, čini se, vreme za promenu je došlo!

Početkom 50-ih godina prošlog veka jedan lokalni lanac prodavnica u Filadelfiji je tražio rešenje za automatsko čitanje cena. Rešenje su 1952. ponudila dva studenta tehnološkog fakulteta, Džozef Vudland (Joseph Woodland) i Bernard Silver (Bernard Silver). Njihov bar kod nije bio nalik današnjem, jer se sastojao od niza koncentričnih krugova, pa je bio nalik meti (bull’s eye). Petnaestak godina kasnije počelo se i sa komercijalnom primenom bar kodova. Tvorcem modernog bar koda (U.P.C.-a) smatra se Džordž Lorer (George J. Laurer) koji je u izgled i sadržaj bar koda uneo standarde na osnovu kojih su se kasnije pravili svi ostali bar kodovi.

Sa samo par odstupanja u odnosu na originalni dizajn iz 70-ih, činilo se da je evolutivni razvoj bar kodova završen i da će on ostati takav kakav jeste. Ipak, još jednom se dokazalo da kreativnost zaista nema granice. Tim japanskih dizajnera je 2005. počeo da radi na projektu bar kodova koji bi privukli pažnju kupaca svojim izgledom i koji bi bili u nekoj korelaciji sa samim produktom. Evo nekoliko njihovih rešenja.
Galeriju njihovih radova možete videti ovde.

Dizajnerski studio Art Lebedev Studio iz Moskve se pak bavio integrisanjem bar kod simbola u svakodnevni život, kako bi pokazali da su bar kodovi neizostavni deo naše svakodnevice. Evo nekoliko zanimljivih postera.
Još njihovih radova u rezoluciji za pozadinu vašeg kompjutera možete naći ovde.

Iako na prvi pogled monotoni i neinspirativni, bar kodovi su pokazali da se u svemu može naći inspiracija i to ne samo u komercijalnom pravcu. Umetnicima kao što su Skot Blejk (Scott Blake) i Benski (Bansky) jednoličnost bar kodova je poslužilakao moćno oružje socijalne kritike.
Kada sledeći put uzmete neki proizvod u ruke, obratite pažnju na mali, neupadljivi, crno-beli kvadratić. Možda i budete videli nešto zanimljivo, možda i dobijete neku inspiraciju!
Enhanced by Zemanta

Podelite ovo

Related Posts with Thumbnails