Poslednjih dvadesetak godina svedoci smo globalne metamorfoze nekih delova programskih sadržaja televizije. Neke od promena su više, neke manje vidljive. U ove druge može se svrstati činjenica da su igrane serije žanrovskog karaktera oduzele monopol sapunicama na veliki broj epizoda i udarne termine. Ono što se posle toga nametnulo kao odgovor na potrebu za stalnim povećanjem gledanosti je angažovanje proverenih glumaca i režisera sa velikog ekrana, kao i produkcijsko približavanje bioskopskim ostvarenjima. Budžeti nekih aktuelnih igranih serijala, dovoljni da se pokrene nekoliko preduzeća, naterali su me da se prisetim nekih drugih igranih sadržaja, koji su u svoje vreme, sa budžetima daleko od filmskih, pomogli televiziji da održi uverenje gledalaca da i ona može pružiti podjednaki scenaristički, glumački, režiserski i svaki drugi kvalitet.
Pre tačno 30 godina, 14. marta 1985, emitovana je prva epizoda "Granadine" tv serije Avanture Šerloka Holmsa u neprevaziđenoj interpretaciji Džeremija Breta. Uz ovu sjajnu seriju se može povući paralela, kako žanrovski, tako i u smislu idejnog koncepta, sa još jednom sjajnom serijom koja je manje poznata kod nas – Kolumbo. Možda ove dve serije mlađim populacijama ništa ne znače, ali upravo su one dale temelje aktuelnim krimi serijama čiji je kvalitet neosporan, ali koje su obezbedile sebi tehničke, marketinške i druge mogućnosti na koje Kolumbo i Šerlok Holms nisu mogle da računaju, a koje u mnogome doprinose maskiranju nedostataka. Logično je pitanje: šta Kolumba i Holmsa čini aktuelnim i danas, i omogućava im da trideset i više godina posle izvornog emitovanja udare packu nabudženim forenzičarima iz Majamija, Las Vegasa, Njujorka,...
Početi od bilo čega drugog, a ne od nosioca glavnih rola, bilo bi u najmanju ruku nepravedno, jer upravo su Piter Fok (Kolumbo) i Džeremi Bret (Šerlok Holms) svojom ličnošću i harizmom proporcionalnim njihovom glumačkom umeću, ove serijale učinili autentičnim i nezaboravnim ostvarenjima. I dok je Piter Fok, kao prvi, i za sada jedini (valjda će tako i ostati) Kolumbo imao za toliko lakši posao, jer nije morao da prati, makar i podsvesno, već formirane matrice, dotle je Džeremi Bret sledio niz manje ili više uspešnih tumačenja Šerloka Holmsa (od boljih valja spomenuti Holmsa u tumačenju Bazila Retbouna), od prve epizode pokazavši kako neko može da radi neki posao dobro ili bolje, ali da se neko za neki posao jednostavno radja.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXStXPhfOwDDLCgVoILvHZv4Dwi8jjawZtDPcQlVi_WWOCh3Z1maySqeY6ASYUpTMPb5XmoL2PXi4TWd5c2X-wqZkuwku-3FQ0l7LWoYXLQpdEll9CFf931Pgbzy6TJ_Ewms2w-hyZOFU/s1600/Sherlock-Holmes-jeremy-brett-27868056-720-540.png)
* više o liku Šerloka Holmsa pročitajte OVDE
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj72NchayUYbDogYLbXK6UDoelZeElq0JKaExkPDEhtPAslKKUqD6oJDY_RXtQC9tr9uqHK3vj0ecykSaIkqrU3HAWI_HaIYNmHqHdARFhQTnEpmfQXGjO6qzrb8PA4Gm1SM_9GswFwDWE/s1600/a+columbo+season+3+peter+falk+dvd+review+PDVD_031.jpg)
Unoseći u likove jake doze ličnog, na kraju procesa uzimanja od lika i davanja liku, Dž. Bret i P. Fok spojili su se u više tačaka sa likovima Šerloka Holmsa, odnosno Kolumba, čineći serijale trajnim vrednostima na najteži način: naporima individualaca. Opet, izdvojiti dva glumca, ma koliko genijalni bili, iz procesa stvaranja ovih serijala, možda i nije tako ispravno, ali je do odredjene granice neophodno, da bi se nakon toga lakše diferencirali ostali kvaliteti. Svrsishodni i nenametljivi kadrovi u 'Kolumbu' i isti takvi, a često i inspirativni u 'Šerloku Holmsu', medju prvima su od mnogobrojnih kvaliteta. Ujednačena režija tokom trajanja serijala davala je adekvatan oslonac žanru, a u slučaju Šerloka Holmsa i rešavala zahteve koje su nametali književni predlošci A.K. Dojla, a koji su se ogledali u pojačanoj karakterizaciji likova i raznovrsnijim motivima zločina, koji se u 'Kolumbu' najčešće svode na novčani momenat. Tečni dijalozi često su dodatno oplemenjeni urodenjim osećajem za improvizaciju u kojoj su Dž.Bret i P.Fok pronašli način da likove Holmsa i Kolumba učine životnijim. Epizodisti doprinose kvalitetu ovih ostvarenja u vidu rola koje su često upečatljivije definisale likove, nego što u aktuelnim serijama čine glumci iz stalne postavke. Zanimljivo je medju ostalim glumcima prepoznati danas aktuelne Džejmi Li Kertis, Lesli Nilsena, Kim Katral,...
Zanimljive su i distinkcije u ličnostima Kolumba i Holmsa, koji i ako obojica jaki individualci, prilaze slučajevima na različite načine: prvi se obilato služi intuicijom, dok drugi ima rezervisan stav prema njoj, što serije opet čini lako prepoznatljivim i u okviru žanrova.
O kvalitetu ovih serija možda najviše govori njihov staž na televiziji, kao i brojna priznanja, ali moj lični stav je da se njihova prava vrednost očituje s vremenom koje prolazi, a koje pokazuje sve njihove kvalitete, koji se prepoznaju kao takvi upravo u njihovom odsustvu u potonjim ostvarenjima istoga žanra.
Ova dva serijala nisu skoro emitovana na našim televizijama, ali to u eri interneta i torenta svakako ne znači puno. Ove serije su dobre baš onoliko koliko pričaju da jesu i koliko su vam dobre nekad bile.
piše: Zlatibor Stanković
piše: Zlatibor Stanković