петак, 4. мај 2012.

Ekspedicija Kragujevac – Kilimandžaro, Zastavom 101!!!

Testirati novi model automobila na 11.000km dugoj ekspediciji po bespućima Afrike veliki je poduhvat. Još je veći i neverovatniji, ako se ima na umu da je krenuo iz Srbije, a da je pomenuti auto „Zastava 101“ – popularni Stojadin!!! Ali, do ovakve espedicije je došlo, i to još davne 1975.godine!


Ideja za organizovanje ekspedicije Kragujevac – Kilimandžaro potekla je od Dragana Drakulića, tadašnjeg direktora komercijale „Crvene Zastave“. Cilj je bio isprobati novi model automobila, u nenormalnim uslovima, u pustinji, po pesku, pod užarenim suncem... Pet potpuno novih Zastava 101 i jedanaestoro ljudi krenulo je put Afrike 14.februara 1975.godine. Automobili su bili crvene boje, sa Tigrovim gumama i uljem Optima iz Modriče, sa tek šest pređenih kilometara na satu! Četiri automobila su bila bez zadnjih sedišta, kako bi poneli sav prtljag, delove, lekove, opremu, kamere,... a jedan je bio u punom fabričkom stanju. Na haubama automobila bila su ispisana imena zemalja kroz koje će ekspedicija KK proći: Grčka, Egipat, Sudan, Kenija, Uganda, Tanzanija. 


Putopisci i kamermani imali su pune ruke posla. Svaki deo puta je nosio neku svoju čar. Kako je u Grčkoj u to vreme bilo političkih previranja i demonstracija, ekspedicija je dobila jasne instrukcije iz Beograda da u Grčkoj ništa ne snima i ne piše. Naravno, nije se odolelo da se makar tajno zabeleže neki utisci. Plovidba preko Sredozemlja bila je burna poput besnog mora, morska bolest, kašnjenje u odnosu na plan puta. U Egiptu su morali da dobiju egipatske tablice, uz brdo papirologije. A onda Nubijska pustinja, hotel na otvorenom, na mestu gde kiša nije pala skoro dvadeset godina. Nekoliko izgubljenih dana dok se čeka dozvola policije da se put nastavi kroz pustinju. Sme se samo vozom, suviše je opasno. Ipak, ekspedicija testira automobile, voz ne dolazi u obzir. Policija, sa jednim od vozača, Zastavom zalazi 100-tinak km u pustinju da vidi kako se auto ponaša. Auto je odbranio čast, a litar rakije travarice je pomogao da se dozvola dobije. Dve nedelje nakon polaska iz Kragujevca, 28.februara, ekspedicija kreće u Nubijsku pustinju! Kola drže jak gas, ne smeju da kreću naglo, ukopaće se u pesak. Opreznost ipak nije sprečila probleme, pesak je pesak. Sunce žari, preko 40 u hladu, na direktnom suncu – ko zna! Sunce, pesak, guranje, znoj, vetar, promenljiva pustinjska ćud, ... činilo se u nedogled, ali kilometar za kilometrom, ekspedicija nastavlja! Kada je pustinja već bila za njima, saznaju da je Ministarstvo unutrašnjih poslova Sudana poslalo telegram kojim zabranjuje njihov prolazak kroz pustinju, zbog bezbednosti. Telegram zakasnio, ekspedicija, živa i zdrava na drugom kraju pustinje, u Kartumu, gradu u kome je godišnji prosek temperature 42 Celzijusa! Tu se spajaju Plavi i Beli Nil, a zanimljivo je da nakon spajanja još dugo teku odvojeno, jedan levom, drugi desnom obalom Velikog Nila! 



Ekspedicija nastavlja put Kilimandžara. Pomireni sa daljinom, u nove, još teže izazove. A onda kroz požar Sudanske savane, prizor kakav se ne zaboravlja! Pred požarom beže životinje iz savane, insekti bombarduju automobile. Voda sa ledom u termosima odavno je poput čaja! Osveženja nema do sledećeg grada. Umor sve prisutniji kod ljudi. U afričkim gradovima mnogo Jugoslovena, grade puteve, mostove, bunare, stambene komplekse... Nekako je lakše kad se vidi svoj, još ako se to zalije litrima hladne vode! Čekajući vize za Ugandu, kreću dalje, novim bespućima, kozjim stazama, suvim rečnim koritima,... Moraju brže, bliži se sezona kiša, rečna korita će se napuniti. 


Prvi put od polaska put uzima danak, na jednom Kecu pucaju držači menjača i motora od udara kamenih gromada na putu.  Nekoliko sati rada i mehaničari otklanjaju problem. Sledi makadamski put, oštro kamenje, trnje, gume popustaju, po dve rezerve već utrošene, lepe se flekice, na desetak kilometara skoro čertdeset defekta, nestaju i flekice, pumpa puna peska, nervoza! Na kraju, sa jedne zastave skidaju preostale tri zdrave gume, i četiri automobila nastavljaju put, dok jedan ostaje da čeka da se neko vrati po njih, sa točkovima i gumama. Tek kasno uveče jedna Zastava se vraća i zajedno kreću na najbližem gradu. Ovaj deo Kenije će ostati u sećanju. Članovima ekspedicije, ali i gumama! 


Sa saniranim posledicama kreću dalje, gume i dalje trpe, ali defekta je sve manje. Uganda je pred njima! Kreću delom Afrike gde se dolazi na safari i uživanje. Ne zadržavaju se, grabe dalje. Ne safari, njihov cilj je Kilimandžaro! Stižu do prvih gradova, do asfaltnog puta, konačno! 16.marta staju kod table na kojoj piše „Ekvator“. Do Kilimandžara još „samo“ oko 1.000 kilometara. U Keniji se vozi levom stranom, treba se navići, biti pažljiv! Visina čini svoje, postaje im prohladno, nakon paklenih vrućina. Sledeći cilj – Najrobi. Široke ulice, uređeni travnjaci, cveće, drvoredi, hoteli visoke klase... konačno civilizacija. Ponovo naša ambasada, naši ljudi.


A zatim, bela kapa crne Afrike! Kilimandžaro. Četrdeset pet pakenih dana su za njima. Pred njima – stranice istorije koja će se pisati. I nikada više ponoviti. Svih pet Stojadina je ekspediciju izdržalo sa minimumom kvarova, tek par držača, viljuški, jedan gibanj i jedan rukavac. Od plastike su stradali samo radio-kasetofoni, dok su ostali plastični delovi izdržali afričkih +50. Automobili su u Tanzaniji ukrcani na brod i prevezeni nazad do Grčke, odakle su normalno doveženi do Kragujevca. Slavu ove ekspedicije pomutila je, naravno, politika! Rukovodstvo Zavoda Crvena Zastava je ubrzo promenjeno, novo nije htelo da se hvali uspesima prethodnog, pa je priča gurana pod tepih. Pet automobila, umesto u muzej, raspoređeno je na svakodnevnu vožnju po filijalama ZCZ širom zemlje, gde su voženi do raspada, ili prodaje fizičkim licima. Bahatost, nemar ili sujeta, tek velika šteta i sramota!

Jedan od rekvizita koji su pratili ekspediciju

„Zastave“ više nema. Popularne Kečeve i dalje viđamo na našim ulicama, prelaze svoje poslednje kilometre, pre nego završe na nekom otpadu. Sa vrha se može samo naniže! Ipak, ostaje priča o ekspediciji Kragujevac – Kilimandžaro, kao jednom neverovatnom, smelom, drskom poduhvatu, kao lovorici naše auto-industrije!

Ovaj tekst napisao sam na osnovu odlomaka iz knjige „Džambo Afriko“, knjige o ovoj ekspediciji koju je napisao Bogdan Šekler, zvanični lekar ekspedicije i novinar „Večernjih Novosti“ i „Borbe“.

O ekspediciji postoji i film, koji je dugo godina bio izgubljen. Na sreću, nedavno je pronađen, digitalizovan i smešten u Kinoteku u Podgorici. Pogledajte neke klipove, ostale potražite na youtube-u!






Impresivno, zar ne?

петак, 27. април 2012.

Bahata vožnja u rikverc kroz naseljeno mesto!


Snimak grupe mladih ljudi kako voze u rikverc nekoliko kilometara kroz naseljeno mesto dok u kolima trešte narodnjaci pre par dana je objavio portal južne vesti. Na snimku koji traje nešto manje od 5 minuta, trojica mladića i jedna devojka putuju kolima od sela Gabrovac, udaljenog nekoliko kilometara od Niša, do Trošarine. 



Snimak je načinio suvozač. Dok se auto nesmanjenom brzinom kretao u rikverc i mimoilazio sa ljudima i drugim automobilima, na zadnjem sedištu se pilo pivo, a ljudi pored kojih su prolazili su sa čudjjenjem posmatrali ovu bahatost. Ulazeći u grad, auto je prošao kroz naselje u kome se nalazi PMF, zatim preko pružnog prelaza i okrenuo se tek na veoma prometnoj raskrsnici. Snimak nije nov, zato što se sada na Trošarinskoj raskrsnici nalazi kružni tok, koga na snimku nema. Nezvanično, reč je o članovima jednog muzičkog benda koji nastupaju po niškim lokalima i po okolnim selima.



Ovo je primer bahatosti koji nikao ne treba slediti, jer je ovo ponašanje moglo nekog da košta život!!!

субота, 21. април 2012.

Dobre i loše odluke: između Izbora i Titanika!


U jeku predizborne kampanje, jedina priča koja je uspela da osvoji bar deo medijskog prostora je priča o stogodišnjici potonuća Titanika! I jedna i druga priča govore nam o bitnim odlukama u životu!

Izborna kampanja nam je donela ista, stara lica, iste, stare priče, neka nova obećanja, neke nove lažne omehe sa bilborda i plakata, prljavu anti-kampanju... 

Titanik nam je doneo ista, stara pitanja, iste, stare činjenice, stare filmove u novom, 3D ruhu, neke nove serije, dokumentarce i malo poznate činjenice...

Kada su putnici Titanika kupovali karte za istorijsku plovidbu, činilo se da je to dobra odluka, dobar izbor! Vreme je pokazalo da nisu bili u pravu!

izgled originalne karte za Titanik


Kada budemo glasali za svoje predstavnike i kandidate, činimo to zato što verujemo da je to dobra odluka, dobar izbor! Vreme će pokazati da li smo u pravu!

izgled karte kojom odlučujemo u kom pravcu
će ploviti naš brod


Ipak, sledećih nekoliko priča nam ilustruju tezu da krajnja odluka možda, ipak, nije na nama!

Press-ov Nedeljnik je preneo priču o srpskom emigrantu Stojanu Španoviću, koji je trebao da bude na listi putnika, ali se prethodne noći zapio sa drugovima u kafani i propustio ukrcavanje u Sautemptonu. Iako je alkohol mnogima upropastio život, njemu je definitivno spasio! Stojan je kasnije otplovio u Ameriku, gde je radio kao železnički radnik i doživeo duboku starost!

Pre nego je Titanik potonuo, samo osam putnika se prethodno iskrcalo u lukama u kojima je pristajao. Jedan od njih je bio i Fransis Braun (Francis Browne), jezuitski sveštenik, kasnije poznat kao otac Braun. Zahvaljujući njemu i njegovom fotoaparatu, sačuvano je oko 1000 originalnih fotografija sa i oko Titanika. Otac Braun je Titanikom plovio na prvom kraku njegovog putovanja, od Sautemptona do Kvinstauna u Irskoj. Iako je hteo da plovi do Njujorka na poziv bogate porodice kojoj se pridružio, na naređenje svog pretpostavljenog koje je stiglo telegramom, Braun se iskrcao, ponevši sa sobom svoje fotografije slikane između 10. i  12. aprila. 

Među njima je bila i jedina slika telegrafske sobe (tzv. Markonijeve sobe) na brodu, koja je kasnije poslužila Kameronu kao model za njegovu filmsku rekonstrukciju plovidbe.



U Kameronovom filmu postoji i jedna (nevina) scena dečaka koji na palubi sa ocem baca čigru.

Zasluga za ovaj detalj takođe pripada ocu Braunu i njegovoj fotografiji. 

Dečak na ovoj slici je šestogodišnji Robert Daglas Speden. Ovaj dečak i njegov otac Frederik su imali sreće da budu među preživelim putnicima Titanika. Ipak, sreća ih nije dugo poslužila. Roberta je pregazio auto samo šest meseci nakon brodoloma, a njegov otac se udavio u porodičnom bazenu koju godinu kasnije!

Kako je Titanik, kao i svi veliki brodovi tog vremena smatran „nepotopivim“, prve vesti koje su novine prenele bile su da je brod udario u santu leda, ali da nema žrtava. The New York Times je bio među prvima koji je objavio šokantnu vest o velikom broju žrtava ovog brodoloma. 


Slika prikazuje tada petnaestogodišnjeg Neda Parfeta, koji je 15.aprila 1912. na ulici prodavao večernje izdanje novina, sa prvim vestima o velikoj tragediji, ne slutivši o godinama koje dolaze. Samo dve godine kasnije, svet je zadesila mnogo veća tragedija – počeo je Prvi svetski rat. Kako je bio suviše mlad na početku rata, Ned se za vojsku prijavio 1916.godine. Poginuo je samo par nedelja pred kraj rata!

Ponekad su naši izbori dobri, ponekad su loši! Ponekad su svesni, ponekad ne. Ponekad, ipak, ne zavise od nas! U svakom slučaju, o IZBORIMA uvek treba razmisliti!

четвртак, 5. април 2012.

10 zanimljivih činjenica o seksu!!!

Svakodnevno se u svetu desi oko 120 miliona polnih snošaja! Sledećih 10 zanimljivih činjenica će vas ujedno zabaviti i informisati. Podelite ih večeras sa svojim partnerom, ko zna kako će se razgovor završiti ;)


1.    Klitoris ima oko 8000 nervnih završetaka, što je najveća koncentracija nerva u telu. S druge strane, penis ima tek negde oko 400!
2.    Muška ejakulacija može da dostigne  brzinu i do 45km/h.
3.    Ženski orgazam u proseku traje 18 sekundi, dok muški traje oko 25.
4.    U toku sna prosečan muškarac ima oko 5 punih erekcija!
5.    Ljubeći se, čovek u životu provede oko 2 sedmice!
6.    Jedna kašika sperme sadrži …samo 5 kalorija!
7.    Sperma može da preživi u telu 3 do 7 dana. Pa zar to nije upornost!
8.    Svakodnevno se u svetu desi oko 120 miliona polnih snošaja!
9.    Seks je najbolje sredstvo za smirenje. Čak je 10 puta efikasniji od valerijane.
10.    Muškarac u proseku izbaci 15 litara sperme u toku života. Možda skromno, ali od srca ;)

preuzeto odavde

субота, 17. март 2012.

Logički zadaci - da se malo igramo!

Hajde da se malo igramo i ujedno vežbamo vijuge!


1)    Ako 3 mačke pojedu 3 miša za 3 dana, koliko miševa će pojesti 7 mačaka za 6 dana?

2)    Učestvujete u trci. Prestižete drugu osobu. Na kom ste mestu?

3)    Ivanin otac ima pet ćerki. Prva se zove Nina, druga Nana, treća Nini, četvrta Nono. Kako se zove peta ćerka?

4)    Ako 10 radnika za 120 dana ofarba 60 kuća, za koliko dana će 5 radnika ofarbati 30 kuća?

5)    Miš je udaljen od svog skloništa 20 koraka. Mačka je udaljena od miša 5 skokova. Dok mačka jedanput skoči, miš načini 3 koraka, ali je jedan skok mačke velik kao 10 miševih koraka. Da li će mačka uhvatiti miša?

6)    Otac je stariji od sina 3 puta, a sin je stariji od sestre 3 puta. Koliko je godina ocu, ako zbir njegovih i ćerkinih godina iznosi 50?

7)    Letvu treba izrezati na šest jednakih delova. Koliko puta treba rezati letvu?

8)    Kako je pravilno reći: 2 i 3 su 6 ili 2 i 3 jesu 6?

9)    Pretpostavimo da se ovaj autobus kreće. Ali u kom smeru, levo ili desno?


10)    Tri žabe sa jedne i još tri sa druge strane. Samo jedan slobodan kamen.


Potrebno je da žabe sa jedne strane pređu na drugu i obrnuto. Žaba može da skoči na slobodan kamen ili da preskoči samo jednu žabu. Žabe ne skaču unazad. Oprobajte se ovde.



Rešenja za ove zadatke ću dati u komentarima, nakon vaših ponuđenih odgvora. Samo napištite broj zadatka i vaše rešenje.

A napištite vi neki zanimljiv zadatak!

среда, 29. фебруар 2012.

Šta je QR kod?


Beli kvadrat sa tri veća i mnoštvom nepravilno raspoređenih sitnih crnih kvadratića! Sigurno ste već negde videli ovakav kod i verovatno se zapitali šta je to i čemu zapravo služi! Iako je relativno nova pojava kod nas, ovaj kod je nastao još 1994.godine. Nazvan je QR kod!

QR kod bloga Paradoksija

QR kod je kreiran u Japanu u korporaciji Dens-Wave. Kreator koda je nameravao da se sadržaj koji on označava izuzetno brzo dekodira, pa je ovaj kod dobio naziv Quick Response ili  „QR“.

Iako su prvenstveno korišćeni za praćenje delova u proizvodnji automobila, ovaj matrični, odnosno dvodimenzionalni kodovi se sada koriste u mnogo širem kontekstu, pa se mogu videti na raznim časopisima, web lokacijama, znacima i bilbordima, kao i na svakom objektu o kome bi korisniku mogle da zatrebaju informacije. Tehnologija QR kodova je usled svoje praktičnosti i pristupačnosti danas prisutna u svim delovima sveta, a u Japanu su QR kodovi trenutno najpopularniji dvodimenzionalni kodovi.

QR kod na voznoj karti u Kini


Iako nalikuje standardnom bar kodu, QR kod se razlikuje po jednoj bitnoj osobini – može se čitati putem mobilnog telefona! Sa sve većim brojem mobilnih telefona koji imaju ugrađenu kameru, primena QR kodova sve više dobija smisao i opravdanje i pokazuju se kao izuzetno praktičan način za distribuciju informacija.

QR kod može sadržati razne podatke kao što su URL adresa, tekst, SMS poruka, broj telefona, e-mail adresa, lični podaci,...


Ko i kako može da koristi QR kod?

Ovaj kod može da koristi svako ko ima mobilni telefon sa kamerom i odgovarajućim instaliranim softverom. Pokretanjem Code reader aplikacije na telefonu i skeniranjem/fotografisanjem QR koda, vaš brauzer će vas direktno odvesti do kodirane adrese, ili vam očitati kodirane podatke. Postupak je mnogo brži i jednostavniji nego ukucavanje cele web adrese. Ovakav način linkovanja se naziva i hardlink.

Ukoliko vaš telefon nema ugrađenu aplikaciju za čitanje QR kodova, možete je skinuti sa neta. Aplikacije za čitanje QR kodova su mnogobrojne, besplatne i prilagođene gotovo svim modelima telefona, a uz to ih je i lako instalirati. Ipak, neophodno je da imate smartphone uređaj.


Osim učitavanja tuđih QR kodova, možete i sami veoma jednostavno i besplatno generisati ovakav kod za svoj blog, web portal, časopis, vizit karticu,... kako bi drugi mogli jednim klikom doći do vaših informacija. Zgodan generator QR kodova putem koje sam ja napravio QR kod za Paradoksiju se nalazi ovde.


Da li su QR kodovi još jedan iskorak napred u svetu tehnologije koji nam olakšava život, ili pak samo još jedan način kojim svoje živote sve više integrišemo u matricu sistema koji neko drugi kroji pitanje filozofske i etičke prirode. Na pojavu ovog koda nije ostala imuna ni savremena pop kultura, pa je tako sastav "Pet Shop Boys" 2007. objavio singl „Integral“ na čijem se omotu nalazi samo jedan QR kod. Tekst njihove društveno angažovane pesme nas pomalo opominje:

Everyone has their own number / In the system that we operate under / We’re moving to a situation / Where your lives exist as information.

(Svako ima svoj broj / u sistemu koji čini naš stroj. / Polako nastaje situacija / u kojoj vaš život postaje samo informacija)



Kako god, QR kodove ćemo svakako sve više viđati u predstojećem periodu. Možda trenutno smartphone tehnologija nije dovoljno rasprostranjena kod nas, možda i oni koji je imaju nisu dovoljno informisani. U svakom slučaju, QR kod is here to stay!!!

уторак, 21. фебруар 2012.

Međunarodni dan maternjeg jezika – Sviđa mi se ili lajkujem!

“Quot linguas calles, tot homines vales”

21. februar je Međunarodni dan maternjeg jezika, koji se obeležava u svim zemljama članicama UNESKA. Ovaj dan se obeležava u cilju promocije jezičke i kulturne raznolikosti i multilingvizma, a služi i kao podsetnik na činjenicu da je potrebno sprečiti nestajanje pojedinih jezika, budući da podaci pokazuju da u svetu godišnje odumre oko 25 različitih jezika. Nizom manifestacija koje prate ovaj dan ljudi se podstiču na očuvanje svoj maternjeg jezika, ali i na učenje i upotrebu više jezika.


Ovaj dan se zvanično obeležava od 1999. godine.  UNESKO je proglasio 21. februar Međunarodnim danom maternjeg jezika, a Generalna skupština Ujedinjenih nacija je svojom rezolucijom to potvrdila, čime je međunarodno priznat Praznik maternjeg jezika koji se slavio u Bangladešu  (bivši Istočni Pakistan) od 1952. godine. Naime, Mohammed Ali Jinnah, guverner Pakistana, proglasio je Urdu jedinim zvaničnim jezikom Zapadnog i Istočnog Pakistana. Narod Istočnog Pakistana (danas Bangladeš), čiji je maternji jezik Bengali, počeo je proteste protiv ove odluke. Proteste su započeli studenti 21. Februara 1952. Tokom protesta, policija je otvorila vatru i ubila nekoliko njih.

Simbol Međunarodnog danna matenjeg jezika čini Shaheed Minar  (spomenik mučenicima) u Daki u Bangladešu. Nakon što je nekoliko puta rušen, ovaj spoenik je dobio svoju konačnu verziju, četiri rama koji predstavljaju četiri nastradala studenta i dupli ram koji predstavlja njihove majke i zemlju.


A kakva je situacija sa maternjim jezikom kod nas? Svakako, pitanje za širu diskusiju. Sve češće bivamo kritikovani da koristimo suviše mnogo tuđica, da kuliramo, lajkujemo, tagujemo, da smo fensi ili in… Opravdano ili ne, tek trebamo imati na umu da je jezik živa stvar, da se menja i evoluira prateći razvoj samog društva, tehnike i tehnologije. Mi ne pričamo kao što pričaju naši roditelji, ali, da li su i oni pričali poput naših dedova i pradedova?

P.S. "Quot linguas calles, tot homines vales / Koliko jezika govoriš, toliko vrediš" 

петак, 17. фебруар 2012.

Poezija: Plamen nade!

Dok nam se svakodnevno serviraju vesti o preopterećenom energetskom sistemu, o štednji struje i potencijalnim restrikcijama, setio sam se 90-ih i tih istih priča. Setio sam se jedne pesme koju sam napisao kao srednjoškolac, izrevoltiran restrikcijama i mrakom, na svetlosti jedne sveće. 

Kasnije je sam tu pesmu poslao na jedan književni konkurs, ušao u uži izbor, te bio pozvan da učestvujem na susretima pesnika gimnazijalaca u Kikindi 1997.godine. Petnaest godina kasnije, sveće su ponovo na gotovs...



Plamen nade



U crnoj, gnusnoj, ovoj noći
                        Da li ću moći
Gneve da obuzdam svoje,
                         I bese, koje
Dušu mi globe
I zbog čije zlobe
Ceo svet ispuni tmina.


Ne najavi dolazak, mraka silo,
                           Al bilo šta bilo,
Jer evo te, dođe nepoželjna amo,
                                    Al nisi samo
Došla zbog toga;
Oterat išteš i Boga
Što tračak nade daje svetu.


I dok gledam topli sveće plam,
                             Kao da znam,
Da svetlosti jače biti neće
                     Od ove sveće,
Čij plam vijuga,
Dok se oseća tuga
U duši mirnoj mojoj.


Pogledajte samo, kuda bilo
                     (ko u ptice krilo
Slomljeno kad je. Čemu služi
                             Sem da ruži
I bol težak nanosi)
Pogled se vaš kosi
Sa mračnom istinom ovoga sveta.


Šta napravi od nevina čoveka?
                                    Ma neka,
Neka. Koga je briga za njega? Samo
                                     Pazi, jer znamo
I mi upalit sveću
I vatru još veću,
Pa gde ćeš se onda skriti!


I nama će jutro svanuti jednom.
                                   U bednom,
Ovom životu uradismo mnogo toga,
                                          Al za koga?
Gde nestaše naši trudi?
Al kad se jednom probudi,
Videće svako sunca sjaj!


Ogrejaće sunce žarko sa neba,
                       Neka, tako i treba.
Bićemo srećni i biće nam milo
                    Kad nestaneš silo,
Jer bojiš se i ti
Sunčeva zraka.
Al samo do večeri, do sledećeg mraka...




четвртак, 9. фебруар 2012.

ACTA- kraj interneta kakvog znamo?


Da li se bliži kraj interneta kakvog znamo? Ovo pitanje se sve češće nameće u diskusijama koje prate potpisivanje sporazuma ACTA, kao i kontra pokreta ANTI ACTA!

Šta je onda ACTA? 



ACTA ili "The Anti-Counterfeiting Trade Agreement" (trgovinski sporazum protiv krivotvorenja) je, maker zvanično, multilateralni sporazum koji predlaže međunarodne standarde za zaštitu intelektualne svojine. Ovaj sporazum su za sada potpisale 22 zemlje članice EU, pridružujući se tako Australiji, Kanadi, Japanu, Južnoj Koreji, Maroku, Novom Zelandu, Singapuru i SAD-u, a koje su ACTA-u prihvatile još prošle jeseni. Za očekivati je da će se ovoj inicijativi uskoro pridružiti još neke zemlje EU. Potpisnici tvrde da je cilj ACTA da poboljša mehanizme protiv kršenja autorskih prava korisnika, te su stoga dali zeleno svetlo izglasavanju ove inicijative u evropskom Parlamentu, što bi moglo da se desi tokom juna.


Ipak, ovaj sporazum je izazvao dosta kontroverzi širom sveta, kako zbog svog sadržaja, tako i zbog načina na koji je donešen. Brojni aktivisti i protivnici ove inicijative ističu da se, iako je ACTA predstavljena kao trgovinski dogovor među državama, radi o potpuno novom i izuzetno opasnom copyright zakonu. Oni smatraju da ACTA krši slobodu na internetu, te da zbog velikih ovlaštenja koje bi imali istražni organi i policija, narušava i slobodu i privatnost pojedinca. 
ACTA je u nekim segmentima čak i gora od inicijativa SOPA i PIPA, koje su odložene najvećim online protestima u istoriji. Uz sve to, ACTA je donešena u okolnostima koje su obavijene velom tajne, a u tom su donošenju učestvovale korporacije i organizacije koje bi od njega imale direktnu korist.

Među najglasnijim protivnicima donošenja ovog sporazuma je grupa Anonymous, koja je organizovala seriju protesta i hakerskih napada na sajtove nekih institucija.

Njihova poruka je „Informište se i delujte, jer uskoro će biti prekasno“, zato što malo ljudi zapravo shvata što je tačno ACTA i kakvu opasnost taj sporazum predstavlja. ACTA  je osmišljena tako da bude prilično nejasna i dogovorena u tajnosti upravo da građani ne bi shvatili da je osmišljena sa ciljem eliminacije osnovnih ljudskih prava.
  
„Pravi cilj ACTA-e je da uništi internet kakvog ga poznajemo i da vam oduzme vašu slobodu„, poručuju Anonymous-i. ACTA je na neki način internetski „killswitch„. Prekidač za gašenje, odnosno cenzuru World Wide Web-a. 

Cilj ACTA-e je da se zaustavi „širokopojasna distribucija“.  Ovaj sporazum predviđa novčane i zatvorske kazne za sve koji se upuštaju u piratske delatnosti, kao i za one koji im u tome pomažu. Posebno je problematičan Član 27. ovog sporazuma, u kome stoji da će se sankcionisati svaka širokopojasna distribucija („widespread distribution“) proizvoda zaštićenog autorskim pravima. 

Za slobodu interneta posebno je bitan i Članak 8. ACTA-e, koji državi daje ovlašćenja za sprovođenje censure, eliminisanja internet stranica koje krše autorska prava. Vlasnici takvih stranica ujedno će morati platiti odštetu onima čiji su copyright prekršili. Međutim, ACTA ne definiše visinu odšteta, već ostavlja nadležnoj pravosudnoj instituciji na procenu kolika je šteta počinjena.


Deo dokumenata koji su korićeni prilikom sastavljanja ACTA-e, tvrde Anonymous-i, „nabavili“ su ljudi iz WikiLeaks-a. 

ZDNEt navodi da je njegova konačna verzrija mnogo drugačija od osnovnog predloga, prema kojem bi se korisnicima koji dijele fajlove putem interneta zabranilo njegovo korišćenje, kao i da bi upotreba kamera na mobilnim telefonima u bioskopima bila kriminalizovana.

Da ne bi ste pomislili das u ovo stavovi paranoika, možda je i dokaz što su protiv ovog sporazuma i pojedini političari, poput Kadera Arifa, francuskog člana u Evropskom parlamentu, koji je komentarisao kako je čitav proces koji je doveo do potpisivanja ovog sporazuma smešan i da u njemu više ne želi da učestvuje. Prema njegovim navodima, od početka pregovora, proces nije bio transparentan, u njemu nisu učestvovale društvene organizacije i njegovo je potpisivanje stalno odlagano bez ikakvih objašnjenja.


Dan pre potpisivanja sporazuma, u više gradova u Poljskoj su izbili neredi, zbog odluke vlade te zemlje da pristupi potpisivanju. Oko 15.000 protestanata se okupilo u Krakovu, a demonstracije su se ubrzo pretvorile u nasilne, pa su  demonstranti bacali flaše i kamenje na policiju, oštećeno je više automobila, blokiran je saobraćaj, čak je jedan policijac povređen. 

Nakon potpisivanja porazuma, oborene su i stranice Evropskog parlamenta. Ova hakerska mreža napala je i sajtove u Sloveniji, a napad je pratio ANTI ACTA proteste u Mariboru.

Da li će ACTA biti usvojena u Evropskom Parlamentu, zavisiće od mnogo faktora. Jedan od faktora je i svako od nas. Na netu postoje peticije koje se potpisuju protiv donošenja ovog sporazuma, pa sami procenite da li se bliži kraj sveta (internet) kakvog znamo!!! 






понедељак, 6. фебруар 2012.

Zima, zima,pa... evo rešenja!



Zimske muke kakve se ne pamte. Vanredna situacija zbog velike količine snega. Ipak, nije sve tako crno...ovaj belo! Pogledajte nekoliko primera kako izaći na kraj sa snegom.


Stari, dobri Sneško, uz grudvanje i sankanje već je provereno dobar recept!




Ipak, ima i onih sa "luđim" idejama.

U Beogradu voze snowboard po ulici...



U Sarajevu skaču sa mostova...



U Splitu rade sklekove u snegu...



A u Nišu traktorom driftinguju na prometnoj raskrsnici...



Zanimljivo, ali ne i bezazleno. Led i sneg nisu za šalu...



Ako se osećate bespomoćno, jer je pola metra snega paralisalo zemlju, pogledajte kako se Japanci snalaze u takvim situacijama...


Panike nema, putevi su čisti. sve funkcioniše!



Portal Trojka.rs je sproveo anketu kako najbolje prekratiti vreme u ovakvim uslovima i evo rezultata...


A vi, kako se vi snalazite u vanrednoj situaciji? Koji je vaš recept?

недеља, 5. фебруар 2012.

Komentarišite lakše uz easyComment dodatak!


Ukoliko čitate ove redove spadate u grupu ljudi koji (makar povremeno) prate blogosferu. Ako ste među onima koji nakon pročitanog vole i da daju svoje mišljenje, stav ili komentar, verovatno vam je najomraženiji deo komentarisanja ukucavanje traženih podataka, imena, mejla ili URL lokacije. Zbog toga često i dobijamo komentare koje je ostavio Anonymus!!!

Razvojni tim Firefoxa je došao na sjajnu ideju kreiravši dodatak koji će vrednim komentatorima znatno olakšati posao, a one druge, koje je cela ta procedura nervirala, možda navesti da češće to rade!


U pitanju je dodatak za Firefox koji je nazvan easyComment. Pomoću ovog dodatka možete kreirati jedan ili više profila (ime/meil/URL) nakon čega ćete samo jednim klikom popunjavati obavezna polja, a svoje vreme i energiju usmeriti na pisanje komentara.

Postupak je sledeći:

• Dodatak možete skinuti klikom na sledeći link easyComment


• Instalirajte ga i restartujte Firefox, što će vam biti ponuđena opcija
• U donjem desnom delu ekrana kliknite desni klik na “easyComment”
• Idite na “Manage Profiles…” i kliknite na “Create profil”
• Upišite vaše ime, ime vašeg bloga/veb sajta kao i vašu  e-mail adresu
• Od sada kada želite da ostavite komentar u nekom članku dovoljno je kliknuti na  “easyComment”

Nakon instaliranja i kreiranja profila, ovaj dodatak sam proverio na više weblog softvera i platform i radio je na svima njima! Aktivacija se vrši klikom na dugme u status baru ili na dugme prečice.

Ukoliko ste deo blogosfere, ovaj dodatak je definitivno a must have !

P.S. Za ovaj dodatak sam saznao zahvaljujući Saletu sa Megabloga, koji redovno prati sve novine  koje nam olakšavaju život  u sajber prostoru, kao i mnogo toga drugog u svetu filma, stripa, muzike,… te vam preporučujem da posetite njegov blog.

уторак, 24. јануар 2012.

Kada stupiti u brak, da li je bolje biti oženjen ili ne,...

Život je kompleksan, tu sumnje nema! Na neka pitanja nije lako dati odgovore, neka pitanja jednostavno i nemaju odgovor. Ipak, taj komplikovani, nadobudni svet izgleda mnogo drugačije, jednostavnije, bezazalenije gledan očima deteta!

Evo šta „buduće generacije“ misle o nekim važnim životnim pitanjima (Ili to možda interpretiraju ono što rade odrasli)!



„Kako odlučiti da kada treba da stupiš u brak?“

Prvo moraš da nađeš nekoga ko voli iste stvari kao i ti. Ako na primer ti voliš fudbal u njoj mora da se sviđa to što ti voliš fudbal i onda će ona da ti donosi čisp i pivo.
Marko, 10 godina (eee, a to nije baš uvek lako!)

Ti u stvari ne odlučuješ sam kada treba da stupiš u brak. Bog to odlučuje odavno unapred i ti onda na kraju vidiš šta ti se dogodilo.
Jovana, 10 godina (možda je tako i lakše!)



„Koje su prave godine za brak?“

Najbolje godine su 23, jer onda poznaje svog muža najmanje 10 godina.
Sandra, 10 godina (za tri godine srete ona muža!)

Ne postoje najbolje godine za brak – moraš stvarno da budeš dovoljno glup da bi se oženio!
Filip, 6 godina (zar je već imao loše iskustvo!)



„Šta tvoji roditelji imaju zajedničko?“

Paa... oboje ne žele da imaju još dece.
Sandra, 8 godina (pitam se zašto!)


„Šta se radi na izlasku sa devojkom/momkom?“

Kod prvog izlaska se pričaju interesantne laži, tako da su onda zainteresovani i za drugi izlazak.
Milan, 8 godina (može i tako da se shvati!)

Izlasci su tu da bi se zabavljali i ljudi treba da iskoriste priliku da se bolje upounaju. Čak i dečaci imaju da kažu nešto zanimljivo, ako ih slušaš dovoljno dugo.
Jasna, 8 godina (je l to čula od majke, ili od starije sestre!)



„Kada sme da se poljubi neko?“

Kada je bogat i ima puno para.
Jelena, 7 godina (a od koga je ona to čula!)

Kada poljubiš neku devojku, onda moraš da se njome oženiš i da imaš decu sa njom. Tako ti je to!
Dejan, 8 godina (mmm...da!)



„Kada treba devojci da je lepa?“

Muž treba uvek da kaže ženi da je lepa, pa čak i kada ona izgleda kao autobus!
Stanko, 10 godina (pazi, šlihtara mala!)



„Da li je bolje biti oženjen ili ne?“

Ja ne znam šta je bolje, ali ja nikada ne bih vodio ljubav sa mojom ženom. Ja ne želim da ona postane debela!
Mirko, 8 godina (neko će uskoro da dobije batu ili seku, a da to i ne zna!)

петак, 20. јануар 2012.

Niš - prestonica kulture 2020.!

Evropska prestonica kulture – laskava titula, zaista! Samo, da li je lako ostvariti je! Organizacioni tim Nišville jazz festivala, kao trenutno najjači reprezent evropskih vrednosti kulture grada Niša, pokrenuo je inicijativu za kandidaturu Niša kao Evropske prestonice kulture 2020. godine. Ovo bi mogla biti velika šansa kako za grad Niš, tako i za šest okolnih gradova. Inicijatori smatraju da ova ideja počiva na realnim osnovama, pogotovo zbog činjenice da EU tu titulu nikada ne dodeljuje glavnim gradovima.


Nišville jazz festival će, osim početne inicijative, uložiti i sve svoje organizacione kapacitete i veliko iskustvo da pomogne i učestvuje u neposrednoj izradi, a kasnije i organizaciji kompletnog programa tokom perioda od 1. januara do 31. decembra 2020. godine.


Ideja direktora Nišville jazz festivala Ivana Blagojevića je da u Nišu bude održano 366 programa (jedan dnevno), a da u okolnih 6 gradova bude organizovano po 52 programa ( po jedan nedeljno) – ukupno 312, što u ukupnom zbiru daje cifru od 678 programa u celom regionu. Okvirni budžet od 25 miliona evra bio bi najjača investicija u kulturi, i značajno bi unapredio sve kulturne insitucije grada Niša i regiona, a sam Nišville bi dobio značajne sadržaje - pored evropskog izdanja Nišville-a 2020. i atraktivni jazz muzej.


Naravno, zvaničnu inicijativu za Niš Evropskui prestonicu kulture 2020, treba da uputi Grad Niš uz podršku lokalnih samouprava pomenutih gradova regije, pa Nišville jazz festival upućuje zvaničan poziv nadležnim institucijama da što pre formiraju Savet koji bi koordinarao ovu aktivnost.

Nišville jazz festival takođe poziva sve javne ustanove kulture, privatne produkcije, agencije i nevladin sektor čija su delatnost programi u kulturi, da ne samo podrže ovu aktivnost nego i da se aktivno uključe u rad Saveta, odnosno, da ponude svoje ideje i programe za evropsku prestonicu kulture 2020. godine – na mail nisville@nisville.com . Svim zainteresovanim biće upućem poziv do kraja januara za formiranje savetodavnog tela koje će pripremiti predlog projekta za zvaničnu kandidaturu Niša kao evropske prestonice kulture 2020 godine.


Inicijativa za svaku pohvalu! 2020. deluje daleko, ali planiranih aktivnosti ima puno, pa, vlja jednom i krenuti na vreme...

P.S. Fotografije Niša su sa foto-konkursa portala City of Niš.

понедељак, 16. јануар 2012.

eXploziv(no): 70 km do škole - put devojčice sa sela!

Autentične životne priče tema su popularne emisije "eXploziv". Ipak, ne stignu baš sve takve priče do televizije, bar ne one sa nacionalnom frekvencijom. Ušuškani u komfor svakodnevice (na koju se često žalimo), ponekad nismo ni svesni života i dogadjaja koji se odigravaju ne tako daleko od nas! Nekom drugom! Tako blizu, a tako daleko!


Ovo je priča o jednoj devojčici iz sela Dragovita (opština Dimitrovgrad) koja kao učenica sedmog razreda svakodnevno putuje iz svog udaljenog planinskog sela skoro 70 kilometara do škole u gradu! Prilog "Ne, nije mi teško da putujem" je napravila TV Caribrod!



za sve ljude dobre volje!

петак, 13. јануар 2012.

Najčitanije na Paradoksiji za 2011.


Na pragu Nove godine, razmišljajući o nekim novim temama, treba se osvrnuti i videti šta je to što je najviše privuklo pažnju čitalaca u prethodnoj godini. Meni kao reper za dalje pisanje, vama da vidite da li ste šta propustili! 


Bez nekog rangiranja, TOP 10 najposećenijih tema u 2011. su:

Slučaj duplih smartova i VIP reklamne  obmane izazvao je veliku pažnju posetilaca bloga, a o sličnim situacijama pislai su i drugi. Ipak, ne treba zaboraviti brzu reakciju VIP-a (u mom slučaju) čime se ova priča srećno završila!

Hvala što ne komentarišete! je bio moj komentar na mali broj komentara na blogu, inspirisan makretinškim potezom Beogradske filharmonije, na koji su reagovali i drugi blogeri čije teme, iako čitane,  često ostanu bez povratne informacije!

Brankovo tata-ta-tira! je jedno nostalgično podsećanje na predivnu dečiju emisiju uz koju su odrastale mnoge generacije!

Društvo u kome živimo nepresušan je izvor situacija koje izazivaju revolt zdravog razuma. Gledajući listu posećenosti, uvidjam da je ovakvih povoda bilo možda i suviše (za jednu godinu):

Crkva na prodaju! – jedna (lepa) ideja i mnogo (potencijalnih) stranputica kojima može krenuti.

Muzički dinar ili muzički milioni!  - tema o kojoj se pisalo i pisalo, pričalo i pričalo, a ipak, ko nas nešto pita...

Čekajući sindikate, Vladu, izbore, Šešelja... Godoa! – serija štrajkova, u kojima je dominirala policija, preslikava situaciju u kojoj čami naše društvo.

Ivan, Čelsi, govor satire i mržnje – Burne i različite reakcije na (neshvaćen) humor, kao ogledalo našeg društva.

Cecina reforma pravosudja – Ponovo nešto o čemu se pisalo i pisalo, pričalo i pričalo, ali država ima zadnju reč!

Hoće li država (ikad) umeti da reaguje, kao što su sužnji tražili od nje!?


Martovska Karma – serija zanimljivih priča o stvarima koje su nam se dešavale kroz istoriju u toku meseca Marta

Pred kraj godine, praznična euforija je zahvatila sve, pa iako čestitke nismo slali, zanimalo nas je da zaronimo u prošlost i vidimo kako su izgledale Stare Novogodišnje čestitke!

понедељак, 2. јануар 2012.

U retrovizoru: Šta smo propustili u 2011.?

Jedna od osnovnih stvari koje se uče u auto-školi jeste da se redovno gleda u retrovizor. Gledajući unazad, bolje ćemo znati kako napred! Ovo pravilo bi trebalo da važi i u svakodnevnom životu! 

Kraj godine je jedna od onih situacija u kojoj skoro svi pogledamo u retrovizor, da vidimo šta je i ko iza nas, da kežemo sebi kako ćemo i kuda napred!


Par dana uoči Nove šetajući medju rafovima supermarketa primetio sam jednu gospodju kako se snebiva oko police sa novinama i časopisima, držeći u ruci primerak Blic Žene. U tom broju časopisa čitaoci su na poklon dobijali po primerak stonog kalendara sa reklamom popularne kafe. Očigledno to nije bilo dovoljno, pa je pomenuta gospodja uzela još jedan primerak časopisa iz koga je izvadila kalendarčuć i ubacila ga u svoj primerak. Časopis je potom vratila i krenula dalje... A kuda?

Kuda ćemo dalje kada smo takav narod! Sve bismo na mufte, gratis, a kad toga ima, i to nam je malo! Onda sam se setio bruke sa besplatnim sadnicama japanske trešnje, dok su u isto vreme zemljotresom razoreni Japanci strpljivo, kulturno, pre svega civilizovano čekali u redovima za flašicu vode!

Kada se kod nas delila voda u flašicama, doduše sveta, na Svetu Petku u istoimenoj crkvi u Beogradu, ponovo je nastao stampedo gramzivosti i to u prisustvu Patrijarha!

Tu je onda bila pokazna antiteroristička vežba u Jagodini kada je helikopter oduvao bilborde na tribunu sa učenicima, leteća nevesta u Boru, i džin u Novom Pazaru,...!

Kada je gramzivost u pitanju, tu je Kolubara, pa afera sa vakcinama, hrpa vladinih agencija (oko 130) koje uglavnom služe za punjenje džepova zaposlenih, muzički dinar,...!

Samo kratak pogled u retrovizor prethodne godine već nam kazuje koliko toga smo propustili: propustili smo da budemo manje sebični, propustili smo da budemo manje bezobrazni, manje bezobzirni, manje ksenofobični, manje gramzivi i nezajažljivi, propustili smo da budemo manje zavidni, halapljivi, bezidejni, propustili smo da budemo kreativni, energični, odlučni i dosledni, propustili smo da budemo ambiciozni, konkurentni, samokritični, uvidjajni, ...propustili smo da budemo ljudi!!!

Nova godina je pred nama! Hoćemo li nadoknaditi propušteno? Ili ćemo i dalje biti najpametniji, najstariji, najprkosniji, najkuratiji, naj...





Pitam se!

Srećna Vam Nova 2012.!

Podelite ovo

Related Posts with Thumbnails