среда, 29. децембар 2010.

Srećna Nova 2011. godina!!!

Odbrojavanje samo što nije počelo! Osećali mi prazničnu atmosferu ili ne, radovali se Novoj ili ne, značilo nam to nešto ili ne, tek 2010. stiže do tačke kada će štafetu vremena predati Novoj 2011. godini. Kako će ona istrčati svoju deonicu za nas, ostaje da se vidi! Na nama je da sebi i drugima poželimo sve najbolje, da poželimo da budemo okruženi ljubavlju, da nas služi zdravlje, da budemo uspešni na poslu, na faksu ili u školi, da nam se sreća osmehne kada zatreba, da imamo mnogo ispunjenih trenutaka, da pronadjemo ono što nismo, da doživimo ono što želimo, da nam se ostavre želje! Neka i mnogo, pa Nova Godina je!


Srećna Nova svim prijateljima i čitaocima Paradoksije! Nadam se da ćemo i u 2011. nastaviti da se družimo, pišemo, čitamo i komentarišemo! U ovoj godini sam pročitao mnogo lepih, zanimljivih i originalnih postova, naišao na neke nove blogove i blogere. Nadam se da i neki od vas to mogu reći za neke od mojih tema i postova!

Čitamo se dogodine!!!

среда, 22. децембар 2010.

In memoriam: Dan Armije - Dan JNA

Za moju, i za one starije generacije, 22.Decembar je bio jedan u nizu "onih" velikih praznika. Veliki dan, velike Armije! Ili smo bar tada tako mislili! Sve ovo što je iza nas, tada je bilo isped nas, nezamislivo, nepojmljivo. Slovili smo za veliku vojnu silu, jednu od najvećih u Evropi, pa i u svetu! Naša Armija bila je naš ponos! A onda je vrag odneo šalu!

Tog dana, 1941. u gradiću Rudu formirana je Prva proleterska narodnooslobodilačka udarna brigada. Odluku o osnivanju brigade doneo je Centralni komitet KPJ, a formirao ju je Vrhovni komandant NOV i POJ Josip Broz Tito. Na dan formiranja imala je šest bataljona (četiri iz Srbije i dva iz Crne Gore) ukupne jačine 1.200 boraca. Prvi komandant brigade bio je Koča Popović, a politički komesar Filip Kljajić Fića.

Istorja kaže da je Prva proleterska udarna brigada je na svom ratnom putu prešla oko 20.000 kilometara. U njenim redovima borilo se preko 22.000 ljudi iz cele Jugoslavije. Imala je više od 7.500 poginulih, ranjenih i nestalih boraca, a izbacila je iz stroja nekoliko hiljada neprijateljskih vojnika. Dala je preko 3.000 rukovodilaca i 83 narodna heroja. Odlikovana je Ordenom narodnog oslobođenja, Ordenom partizanske zvezde, Ordenom bratstva i jedinstva i Ordenom zasluga za narod. Povodom petnaestogodišnjice bitke na Sutjesci, juna 1958. godine, odlikovana je i Ordenom narodnog heroja.

Malo detaljnija istorija kaže da je zapravo ova brigada osnovana 21.Decembra, u čast Staljinovog rodjendana, ali da je nakon "raskida" sa SSSR-om 1948., ovaj datum pomeren za jedan dan!
Vrhovni komandant NOV i POJ Josip Broz Tito vrši smotru Prve proleterske narodnooslobodilačke udarne brigade

Mene ovaj dan uvek podseti ne na 1941., ili na 1948, već na 1990. godinu, na dan kada je moja nastavnica srpskog (tada srpskohrvatskog) ušla na čas i rekla da se povodom Dana Armije piše nagradni temat. Pošto sam piskarao neke sastave i pesme, naravno, bio sam odmah "regrutovan". Nekoliko dana nakon temata, kada su rezultati bili ozvaničeni, moja pesma je bila proglašena za pobedničku! Eh, kako to sada deluje smešno, ali tada, tada je to bila velika čast! Bio sam tek šesti razred. Em za Dan Armije, em moje prvo pesničko priznanje! Pa kako ga zaboraviti!?

Tu pesmu i dalje čuvam u jednoj svesci, ponekad je se setim, pa je pročitam. Razmišljao sam da li da je podelim sa vama, ali kad sam već načeo temu, evo i "pobedničke" pesme, dvadeset godina kasnije!

Nagradni temat radjen povodom Dana JNA, 14.12.1990.

HVALA TI ARMIJO ZA NAŠE SREĆNO DETINJSTVO!

Naša Armije smela,
nad nama je uvek bdela.
Branila naše nebo, gore,
čuvala naše plavo more.
Napadali su nas sa svih strana,
Armija nas je branila od Nemaca, Italijana.
U ratu su ginuli mnogi junaci,
medju njima su bili i djaci.
Na Jabuci kad je bio boj,
tad je Boško Buha dao život svoj.
Na Sutjesci, na mestu boja ne raste trava,
tamo je pao Kovačević Sava.
I u još mnogo boja, 
živote je izgubilo na hiljade heroja.
Ratu kao da nije bilo kraja,
ali sve se završilo devetog maja.
Neprijatelj je bio bolje naoružan,
pa ipak pobegao ponižen i tužan.
Zahvaljujući Armiji smeloj
nebom slobodno sunce sija,
veselo je pevala cela Jugoslavija.
Armija je domovini uvek odana,
jer je čuva preko noći, preko dana.
Nad slobodnom zemljom leti golub mira,
a dolinom se čuje pesma frulice pastira.
Uz cvrkut ptica i dečju graju,
u mojoj zemlji je kao u raju.
Zahvaljujem ti Armijo za ovo sve,
za moje srećne sne,
Hvala ti graničaru,
pilotu, mornaru,
za moje srećno detinjstvo.
Za moje srećno detinjstvo,
za srećno detinjstvo moga druga,
za srećno detinjstvo svih nas,
Hvala ti Armijo hvala, 
za bezbrižno detinjstvo koje si mi dala!


Eh, kako samo ovo sada zvuči! Šta li ćete da pomislite o meni! Bili smo mladi i naivni!

четвртак, 16. децембар 2010.

Novogodišnje čestitke - tradicija koja izumire (revisited)

Da li šaljete Novogodišnje čestitke? Zapravo, kada ste poslednji put nekome poslali čestitku, a kada ste poslednji put dobili od nekoga čestitku za Novu godinu? I ne, ne mislim na čestitke putem meila, niti e-čestitke sa raznih sajtova, niti na sms čestitke! Mislim na prave, stare dobre čestitke bez kojih se do skora Nova godina nije mogla ni zamisliti!


Pre nekih godinu dana, kada smo hrlili u susret godini koja je već sada na izmaku, napisao sam tekst o novogodišnjim čestitkama na koji je dosta vas reagovalo. Rekao bih da je sada došlo pravo vreme da se podsetimo tog teksta. Da ne bih prenosio ceo tekst, evo linka, pa taman da se setite i svojih tadašnih komentara ili da vidite šta su drugi imali da kažu na tu temu!

недеља, 12. децембар 2010.

ot-PISA-no testiranje, sa primerima!

Rezultati najnovijeg PISA testiranja objavljeni su prošle nedelje i, očekivano, ponovo su uzburkali javnost i podelili mišljenja. Dok jedni lamentiraju nad činjenicom da je trećina naših učenika, sudeći po rezultatima ovog testa,  funkcionalno nepismena, drugi drugi slave činjenicu da je to veliki napredak u odnosu na prethodno testiranje, kada je čak polovina naših učenika imalo ispod prosečne rezultate! U zavisnosti od tačke gledišta, i jedni i drugi su u pravu! Možda je najbitnije od svega koje zaključke ćemo sada izvući i u kom smeru krenuti dalje.

PISA je medjunarodni program procene učeničkih postignuća (Programme for International Student Assessment). To je najveće medjunarodno istraživanje u oblasti obrazovanja. Realizuje se u organizaciji OECD-a od 1997. godine u trogodišnjim intervalima. Testiranja su u svetu krenula od 2000., a mi smo se priključili projektu 2003. Osnovni cilj je da se omogući zemljama učesnicama da donose strateške odluke u obrazovanju na osnovu empirijskih podataka o postignućima učenika i uslovima u kojima se oni školuju. Testiraju se djaci uzrasta od 15 godina, što je po našem obrazovnom sistemu prva godina srednje škole.

Naglasak se stavlja na funkcionalnim znanjima, tj da li učenici umeju da primene stečeno znanje. Zadaci su vezani za realne situacije u kojima se učenici mogu naći. Pismenost se ispituje u tri domena: matematika, čitanje i prirodne nauke. Skale su standardizovane tako da je prosečno postignuće fiksirano na 500 poena, a standardna devijacija na 100. To znači da se uspeh izmedju 400 i 600 poena smatra prosečnim, preko 600 nadprosečnim, a oni ispod 400 poena se smatraju funkcionalno nepismenima.

Takvih učenika je kod nas 33%. Oni zanju da čitaju i pišu, znaju da prepričaju neku lekciju ili urade poneki zadatak, ali ne i da to znanje odlepe od teorijskog nivoa i primene ga u praksi, ne umeju da povezuju i uporedjuju stvari, niti da donose adekvatne zaključke.
To je funkcionalna nepismenost!

Uprkos činjenici da su učenici iz Srbije bolje uradili zadatke nego na prethodnim testiranjima, Srbija se i dalje nalazi značajno ispod svetskog proseka. O konkretnim ciframa sada neću, jer ste sve to verovatno već čuli iz drugih izvora.
I dok su političari i ministri iskoristili priliku da istaknu svoje zasluge za osvajanje Dejvis Kupa, ...pardon... iskoristili priliku da nam pokažu kako je čaša poluPUNA, ne bi se moglo reći da je naš obrazovni sistem sa uspehom položio ovaj medjunarodni test. 

Učenici koji su ovoga puta rešavali testove su upisani u prvi razred osnovne škole 2000. godine i oni su „prva PISA generacija“ koja je učila u relativno stabilnim društveno-političkim uslovima (makar u odnosu na prethodnu deceniju). Nekoliko talasa reforme, promene zakona i reforma udžbenika i insistiranje na seminarima i kontinuiranom usavršavanju nastavnog kadra sigurno su dali neke rezultate kojima se može pripisati ovogodišnji „boljitak“, ali domaći obrazovni sistem je i dalje prevashodno orijentisan ka uspostavljanju i vrednovanju reproduktivnog znanja, a ne logičkog razmišljanja i uspostavljanja veza. Škola od učenika ne traži ozbiljnija intelektualna angažovanja već puko reprodukovanje činjenica i posledično ne stvara uslove za razvijanje njihovih intelektualnih kapaciteta. S druge strane, PISA testovi ne proveravaju enciklopedijsko, već funkcionalno znanje učenika, što, uz nekompatibilnost obrazovnih sistema, sigurno jeste jedan od glavnih uzroka „slabih“ rezultata. Ipak, treba uzeti u obzir i činjenicu da našim djacima ovo testiranje nije bilo potpuna novina, jer je Ministarstvo školama unapred poslalo testove sa prethodnih ciklusa PISA testiranja, kako bi se bolje pripremili (čitaj: izbegli novi debakl!)

S druge strane, ne smemo zanemariti i činjenicu da su pritisci na prosvetu i prosvetne radnike sve veći,  i stanje u državi se neretko lomi o ledja upravo prosveti. Najavljuju se racionalizacije i „funkcionalna!“ odeljenja od po 30 djaka. Funkcionalna možda trenutno za državnu kasu, ali za tu decu, za njihovu pismenost i državu i njenu kasu dugoročno, to je najava katastrofe. Takodje, plate u javnom sektoru, pa i prosveti su zamrznute već par godina, pa je padom standarda, sigurno pala i motivacija prosvetnih radnika. Neko će valjda početi i o tome da razmišlja!

U poredjenju sa zemljama iz regiona, naši učenici su postigli bolje rezultate od učenika iz Bugarske, Rumunije, Crne Gore i Albanije, dok su njihova postignuća iz sve tri oblasti niža od postignuća učenika iz Slovenije i Hrvatske. 
Tradicionalno najbolje rezultate na PISA testiranju pokazuju djaci iz Finske, Hongkonga, Kanade, Japana, Južne Koreje, Novog Zelanda, Australije...

Teško je reći da li je ovde situacija crna, bela ili siva! Nadajmo se samo da će rezultati, takvi kakvi jesu, skrenuti konačno pažnju na ovu rak ranu društva i ukloniti ružičaste zastave iluzija iza kojih često volimo da se krijemo! Bez obzira na različite stavove i potencijalne razloge koji se mogu uzeti kao opravdanje ovakvog rezultata, rezultati sa PISA testova moraju da se shvate ozbiljno i da budu povod za analize i konkretne poteze svih koji učestvuju u obrazovnom sistemu, počev od Ministra i Ministarstva, kao kreatora obrazovne politike, pa do nastavnika, kao njenog realizatora!

Da biste imali jasniju sliku o kakvoj vrsti zadataka i testova je reč, izdvojio sam za vas nekoliko primera.

MATEMATIČKA PISMENOST

Po definiciji OECD, Matematička pismenost je kapacitet pojedinca da identifikuje i razume ulogu koju matematika igra u savremenom svetu, da izvede dobro zasnovane matematičke procene i da se angažuje u matematici tako da zadovolji svoje sadašnje i buduće potrebe kao konstruktivnog, zainteresovanog i refleksivnog gradjanina.





NAUČNA PISMENOST

Po definiciji OECD, Naučna pismenost podrazumeva posedovanje naučnih znanja i njihovu primenu prilikom prepoznavanja naučnih problema, sticanja novih znanja, naučnog objašnjavanja pojava i izvodjenja na činjenicama zasnovanih zaključaka o naučno relevantnim pitanjima; razumevanje prirode nauke kao oblika ljudskog saznanja i delatnosti; svest o tome kako nauka i tehnologija oblikuju i utiču na način života u savremenom tehnološkom društvu; spremnost na angažovanje i davanje ličnog doprinosa u rešavanju naučnih pitanja, izgradjivanje ličnog stava. 













ČITALAČKA PISMENOST

Čitalačka pismenost podrazumeva razumevanje, korišćenje i razmišljanje o pisanim tekstovima da bi se postigli lični ciljevi, razvila znanja i potencijali i da bi se participovalo u društvu.
(Kirsch et al, 2002)









Ako budete želeli da sebe oprobate u nekim zadacima, u komentaru napišite naziv zadatka i vaše rešenje, a ja ću vam dati tačne odgovore, ako nekoga budu zanimali!

четвртак, 9. децембар 2010.

Klasični automobili: Kadilak '59

Po završetku Drugog Svetskog rata Amerika je bila na pragu svoje zlatne dekade! Bilo je to vreme ekonomskog razvitka i napretka, tehnoloških inovacija, samopouzdanja. Bilo je to doba mlaznjaka, doba televizije, doba svemirskih istraživanja, doba ostvarenja američkog sna. Amerikanci su želeli da i njihovi automobili reflektuju njihove uspehe i snove. Ako se i za jedan automobil može reći da reflektuje uspeh, ali i kič tog doba, to je sigurno model Kadilaka iz 1959. Sa tako snažnim dizajnerskim nasleđem, prosto iznenađuje činjenica da se je Kadilak odupreo iskušenju da napravi retro model, i da se tako pridruži Bubi, Miniju ili Mustangu.


Veoma uspešan komercijalni poduhvat danas poznat u svetu kao auto industrija Kadilak, deo korporacije Dženeral Motorsa (General Motors), nastao je jednog vrelog popodneva, 22. Avgusta 1902. Nekoliko dana pre toga, direktori posrnule Kompanije Herni Ford obratili su se Henriju M. Lilandu za procenu vrednosti imovine kompanije pre njene likvidacije. Gospodin Liland, koji je tada imao obećavajući jednocilindrični motor, ali ne i auto u koga bi ga stavio, odmah je prepoznao priliku. Uspeo je da ubedi zvaničnike Henri Ford Co. da u njihov automobil ugrade Liland i Folkoner motor, i... ostalo je istorija automoto industrije.
Kompanija Henri Ford nastala je tri godina ranije, ali nakon odlaska glavnog inžinjera, Henrija Forda, vlasnici kompanije nisu imali izbora, nego da počnu da razmišljaju o zatvaranju kompanije. Kako je nova kompanija, u dogovoru sa g. Lilandom nastajala u doba proslave dva veka od osnivanja Detroita, odlučeno je da kompanija ponese upravo ime osnivača Detroita, francuskog istraživača, avanturiste i plemića Antona de la Mot Kadilaka (Antoine de la Mothe Cadillac).

Istorija fabrike beleži da je prvi automobil sa nazivom Kadilak završen 17. Oktobra 1902. Prva tri automobila, konstruisana pod nazivom Model „A“, bila su namenjena intenzivnom testiranju i pripremana su za predstojeću 3. Nacionalnu Izložbu Automobila u Njujorku. Automobili su imali horizontalno postavljen, jednocilindrični motor, dve brzine plus rikverc i dostizali brzinu od oko 45 km/h. Javna premijera na izložbi se pokazala kao pravi potez. Vilijam Mecger, agent prodaje kompanije, vratio se kući u Detroit sa depozitima od po 10 dolara za 2.286 automobila, što je bila cela godišnja planirana proizvodnja. Nijedan serijski automobil još nije bio proizveden!

Godine 1908. nastao je čuveni slogan kompanije „Standard u svetu“. Te godine udruživanjem nekoliko manjih kompanija nastao je i Dženeral Motors. Ipak, najvažniji događaj te godine za Kadilak  nije se desio u SAD, već hiljadama kilometara daleko, u Engleskoj. Kadilak je dobio svetsko priznanje, nakon što mu je dodeljen prestižni Devar Trofej u jedinstvenom testu standardizacije, čime je Kadilak jednom za svagda ustanovljen kao ime sa kvalitetom u autoindustriji.

Kadilak je bio prvi automobil sa motorom na unutrašnje sagorevanje koji je imao električno paljenje, za razliku od dotadašnjeg paljenja na kurblu, još 1911.  Ali to nije jedina inovacija kojom se Kadilak može pohvaliti.  1915. prvi je uveo V8 motor u masovnu proizvodnju, šoferšajbu koja se ne rasprštava 1926., prvi potpuno sinhronizovani prenos 1928. 

Ipak, početkom 30-ih priča o Kadilaku je lako mogla da se završi! Nakon rekordno slabe prodaje i optužbi za diskriminaciju crnaca, Alfred Sloun je 1932. sazvao sastanak GM na kome je razmatrano gašenje Kadilaka. Tada je predsednik Kadilaka Nikolas Drejštat (Nicholas Dreystadt) održao desetominutni govor u kome je naveo primer čuvenog boksera Džo Luisa koji nije mogao da kupi auto samo zato što je crnac. Drejštat je odboru predložio promenu poslovne politike prema crncima kao način širenja tržišta i prevazilaženja krize. GM odbor je Drejštatu dao rok od 18 meseci da ostvari rezultat.  Do 1934. Kadilak je ponovo bio profitabilan, a zbog ove odluke, Kadilak je ustvari bio  i jedini automobil koji je sa profitom izašao iz  Velike Depresije. Do kraja decenije prodaja Kadilaka je porasla za neverovatnih 1000% u odnosu na 1934.

1941. nije kompaniji Kadilak samo donela rekordnu prodaju, već je označila i krupne stilske promene u dizajnu automobila, promene koje su utvrdile Kadilakov jak i vrlo uspešan stilski identitet. Te godine je i prvi put uveden Hydra-Maticov automatski prenos, ali je te godine započeo i Drugi Svetski rat. Kadilak je, kao i druge kompanije, morao da se prilagodi novonastalim uslovima. Svega 55 dana nakon što je sa proizvodnih traka sišao poslednji automobil, aprila 1942 u fabrici je proizveden tenk M-5. Bio je to prvi od hiljade tenkova i borbenih vozila koji će se narednih nekoliko godina iznedriti iz ove fabrike. Avgusta 1945. poslednji tenk, model M-24, sastavljen je u fabrici. Rat je bio završen, za fabriku je mogla da počne nova era.

Posleratno američko tržište bilo je gladno novih automobila. Porudžbine za automobilima daleko su nadmašivale proizvodne kapacitete američke auto industrije. Auto kompanije su želele da novim modelima i detaljima privuku kupce na svoje liste čekanja. Kadilakov prvi potpuno novi posleratni automobil pojavio se 1948., donoseći sa sobom jednu od najuspešnijih stilističkih inovacija u istoriji (američkog) automobilizma – repna peraja! Kontroverzna od samog početka, ova repna peraja su fokusirala pažnju na zadnji deo automobila i pokrenula stilsko nadmetanje u auto industriji koje je krajem 50-ih dostiglo svoju kulminaciju. Šta god mislili o repnim perajima, ona su definitivno učvrstila Kadilakov prepoznatljivi identitet u godinama i decenijama koje su sledile.

Sledeća godina označila je još jednu prekretnicu u istoriji Kadilaka. Još jednom je oboren rekord prodaje, uveden je novi model sa prelepim čvrstim krovom, i kompanija je proizvela svoj milioniti automobil! Kompaniji Kadilak je trebalo 47 godina da proizvede prvih milion automobila. Sledećih milion proizvedeno je za manje od 9 godina! Među devet modela koji su se pojavili tokom 50-ih, kao poslednji u niz pojavio se jedan od najčuvenijih modela ove kompanije, Kedi ’59.

Kedi ’59 je imao sve – izgled, udobnost, performanse. Bio je to ultimativni simbol uspeha, impresivan i, naravno, kontraverzan! Moris Hendri, autor knjige „Kadilak: Standard u svetu, Kompletnih 70 godina istorije“ čak je namerno izostavio sliku Kadilaka iz 1959, smatrajući smešnim i suludim veličinu njegovih peraja.

Ideja o repnim perajima na Kadilaku može se pratiti u dane pre Drugog Svetskog rata, kada je glavni dizajner GM-a Harli Earl poslao grupu dizajnera na aerodrom blizu Detroita kako bi proučili dizajn projekta aviona Lokid P-38. Zaintrigirani aerodinamičkim rešenjima primenjenim na tom avionu, posebno repom koji se izdizao iz trupa aviona čineći jednu kompaktnu celinu, dizajneri su pokušali da svoje utiske prenesu na dizajn novog automobila. Kako je rat u međuvremenu odložio mnoge projekte, ta ideja je realizova tek na modelu iz 1948. Svake sledeće godine, sa svakim sledećim modelom kadilaka, repna peraja su bivala veća, upadljivija, nametljivija. A kada su se pojavili modeli Krajslera i Plimuta sa većim perajima, dizajnerski tim Kadilaka mogao je da učini samo jedno – da na sledećem modelu nadmaši sve njih.

Sledeći model je bio upravo onaj iz 1959. Sa visoko uzdignutim repom, sa duplim svetlima u obliku metka uzdignutim do njegove polovine, sa zadnjim delom koji naliči izduvnom sistemu mlaznog aviona (ipak je to bilo doba buma mlazne avijacije), ličeći na malu raketu (bilo je to i doba trke za osvajanjem svemira), bio je to potpuni trijumf stila u odnosu na funkcionalnost. Sa hromiranim metalnim delovima, gde god je to moglo da se učini, sa jakim bojama koje su pravile kontrast, ovaj model Kadilaka je imao nameru da kaže da je onaj ko sedi za volanom jednostavno uspeo u životu!



Još jedna prepoznatljiva karakteristika ovog modela bili su prednji branici, poznati pod nazivom Dagmar. I oni su od prvih posleratnih modela prošli svoju bum evoluciju i od običnih branika u obliku artiljerijske granate, prerasli u veoma komplikovan sklop koji je sve više podizan i kićen, i time gubio svoju ulogu zaštitnika, a preuzimao stilsku funkciju. Ovi branici su dobili naziv po poznatoj glumici i tv ličnosti 50-ih, koja je stilom oblačenja, haljinama i grudnjacima volela da ističe svoje grudi.

Unutrašnjost Kadilaka je odavala osećaj neverovatne otvorenosti. Sedeći u automobilu, vozač je mogao  lako da vidi sva četiri ćoška svog auta i uživa u neometanom pogledu u gotovo svakom pravcu. Deo zasluge za to pripada i dizajnu krova. Kupac je zapravo mogao da bira između dva ponuđena rešenja, tradicionalnijeg zakrivljenog krova i ravnog krova koji se završavao oštricama. Oba su omogućavala neverovatnu preglednost.


Kadilak je, naravno, delio mnoga rešenja i delova sa ostalim GM automobilima, uglavnom strukturalne elemente, sakrivene od pogleda. Enterijer je takođe nosio zajedničke elemente, poput ramova za vrata, ležišta za prozore i nosača sedišta. Ipak, veći deo onoga što je kupac mogao da vidi, uključujući i materijal za sedišta i jastučiće, bilo je jedinstveno!

Kadilak je 1959. izbacio šest verzija tog modela: Seriju 6200, 6300 (De Ville), 6400 i 6900 Eldorado, Sixty Special Fleetwood i 6700 Fleetwood 75.

Kedi ’59 čak nije bio ni posebno dobar automobil, ali to niko nije ni primećivao. Imao je V8 ispod haube, kakav su imali i ostali kadilaci, ali niko se zbog toga nije bunio. Naravno, prednji deo je dosta vibrirao i teško je bio upravljiv. Pa šta?

Model iz ’59 je neosporna ikona rock’n’roll Amerikane, podsetnik na zlatno doba razvoja kada se činilo da dobrim vremenima kraj nikada neće doći. Ipak, šezdesete su vrebale tik iza ugla. Biće to godine u kojima će Kadilak imati sve manje i manje repno peraje, godine koje će doneti invaziju na Kubu, godine rata u Vijetnamu, godine u kojima će biti ubijen Kenedi!

субота, 4. децембар 2010.

Igre s perspektivom 1

Koliko ste samo puta u životu čuli da je bitno iz kog ugla, koje tačke gledišta ili koje perspektive se nešto posmatra?! Pa, ako niste baš bili sigurni, evo par fotografija koje vam to mogu potvrditi! A ako vam neka da koju kreativnu ideju, aparat u ruke, pa da podelite s mana!

Ukoliko poželite da dan potraje, pokušajte da zadržite Sunce, i rukama i nogama...

Ukoliko, pak, ne uspete, poljubite ga za laku noć!

Birajte štivo za čitanje pre spavanja. Guliverova putovanja, na primer, možda nisu dobra ideja!

Uf, galame od ranog jutra, ne mogu od njih da spavam! Pa evo vam!!!

Ako ovo nije brak iz ljubavi, onda ne znam šta jeste!

P.S. Udata ili ne, mitska bića ipak postioje!!!


Kako je nebo monotono! A da nacrtam koji oblačak...


...pa onda tragove aviona...

...E, još da sebi dohvatim avion!!!

Neke stvari su ipak u Boožjim rukama!!!

среда, 1. децембар 2010.

(Da li) Koristite kondom!

1. Decembar je kao Svetski Dan borbe protiv AIDS-a krenuo da se obeležava 1988. godine. Ideja je bila da se sakupi novac, podigne svest o ovoj bolesti, da se suprostavi predrasudama koje je prate i da se poboljša seksualno obrazovanje širom sveta. Više od dve decenije kasnije, ovaj dan je tu da nam ukaže na to da HIV ne samo da je još uvek prisutan, nego je i sve prisutniji i da borba protiv ove opake bolesti tek predstoji. Dosta toga je ipak učinjeno. Svest o postojanju ove bolesti je na daleko većem nivou, osobe obolele od HIV-a sve manje nose stigmu ove bolesti, ali nivo prevencije je još uvek nizak. 

Iako veliki broj ljudi strahuje od side i drugih polno prenosivih bolesti,  najnovije Durexovo istraživanje je pokazalo da tek nešto više ispitanika naše zemlje koristi kondom kao vid zaštite i kontracepcije! Sa potrošenih samo 1,42 (lepo ste videli) kondoma po glavi stanovnika na godišnjem nivou, Srbija se nalazi nisko na tabeli, ispod Indije i Tajlanda, a ispred Turske i Filipina! Situacije u regionu je naravno znatno bolja (Bugarska 3.53, Madjarska 3.07, Hrvatska 2.61).

Prema procenama UNAIDS-a, u svetu danas živi preko 35 miliona ljudi sa HIV virusom, od kojih su preko 2,5 miliona deca! Svake godine preko 2 miliona ljudi oboli od ovog virusa. Većina njih se zarazi pre 25-te godine života, i od posledica bolesti umre pre 35-te!

Da li koristite kondom?
Koristite kondom!

субота, 27. новембар 2010.

Slike (iz) našeg školstva!

Da li je prosečan pojedinac ogledalo društva, ili je društvo slika i prilika opšteg stanja prosečnog pojedinca? Da li uopšte ima veze u kom smeru ide ova jednačina? Svako od nas je predstavnik svoje porodice, svojih prijatelja, svoje škole ili svog posla, u globalu svoje sredine i društva! Društvo, pak, predstavlja pojedince, koji ga kao skup i čine.

Da li je prosečan učenik ogledalo školstva, ili je škola slika i prilika opšteg stanja prosečnog učenika (deteta)? Da li uopšte ima veze u kom smeru ide ova jednačina? Naš najveći problem često je kratkovidost, bezidejnost, ksenofobičnost i strah od promene! Trenutno ponudjena rešenja najčešće ne sagledavaju dugoročne efekte i posledice, a planovi nam sežu najdalje do sutra! 

Zbog toga je naša piramida često okrenuta naopačke, a mi smo nevoljni i nespremni da dodatne napore ulažemo u ojačavanje temelja. Kao deo školskog sistema, osećam delimičnu odgovornost za stanje u kome se on nalazi, kao, siguran sam, i dobar deo mojih kolega. Ipak, jedan šraf može da zaustavi celu mašinu, ali jedan šraf ne može da je pokrene, ako i ostali nisu na svom mestu! Uloga i odnos roditelja, sredine i društva uopšte prema nekim pitanjima moraju se menjatiiz korena! 

U situaciji kada deca dižu ruku na nastavnike, a ovi njih ne smeju ni da popreko pogledaju, kada roditelji svu krivicu za ponašanje svoje dece svaljuju isključivo na školu i natavnike, a deci daju podršku i tamo gde ne bi smeli, dolazimo do paradoksalnih situacija. Deca više ne prezaju ni od čega, ne plaše se pretnji lošim ocenama, a jedinica u dnevniku im je bitna kao i ekonomija Kenije.

Da li je u takvoj situaciji rešenje u "proširenju" bodovnog sistema? 
Možda "0" (nula) u Dnevniku i nije loša ideja, kada već dolazimo u situaciju da disciplina na času prevrši svaku meru:
(Zvone mobilni telefoni; Samardžić luduje, Todorović sedi na prozoru! Uglavnom, HAOS je i profesor je prinudjen da napusti čas.)


U svakom slučaju, i to je bolje nego kad nekom od učenika, na pr. petog razreda, padne na pamet da, na pr. donese BOBMU u školu! A žašto i ne bi, kad kao kaznu za to dobije samo Ukor direktora?!?!

Smešno ili tužno? Procenite sami!

недеља, 21. новембар 2010.

Kratka priča: Želja!

Osoba ženskog pola, za koju se jedino zna da ima izuzetno prijatan glas, slučajno je pozvala pogrešan telefonski broj. Čovek koji se javio i objasnio da je u pitanju greška, toliko je jako poželeo da vidi s kim priča da se u tom trenutku pretvorio u telefonski impuls.
Nikada nije saznao. Žena je isuviše brzo spustila slušalicu.

Epilog: Ako vam se ponekad desi da dok razgovarate telefonom čujete neke nepoznate glasove ili krčanje, nemojte da se nervirate. To samo jedan izgubljeni impuls traži svoj glas.

среда, 10. новембар 2010.

Poezija: Noćas II


Noćas je noć neobično vesela,
noćas se noć osmehuje široko,
jer noćas ti svojim koracima
miluješ ulicu.
Sinoć je od tvog sjaja
porumenelo Sunce.
Njegovi zraci su pokušavali
da budu duži i lepši
od tvijih trepavica.
Na kraju su, pognute glave,
napustili pozornicu
i za njima se spustila zavesa noći.
Ne verujem da će izaći
da se poklone publici.
Noćas najlepši cvetovi
šire svoje latice
kad prolaziš pored njih,
u nadi da će zamirisati kao ti.
Noćas reka smiruje svoje brzake
da njihov žubor ne nadjača
pesmu tvoga glasa.


Noćas su u daljini srne zastale
u svojoj ljubavnoj igri
da bi čule kako se tvoj dah
provlači šupljinama vetra
koji se nespretno sapliće u tvojoj kosi.
Noćas se Mesec
krije iza svoje senke
postiđen tvojom lepotom
Noćas neki čudan znoj obasipa noć.
Valjda zato što još ne želi
da biserima jutra okiti travu.
Noćas, po prvi put,
petlovima smeta što će doći
vreme za pevanje.


A ja, ja noćas ne mogu
da smirim talase ljubavi u sebi,
koji mi bacaju srce
od hridi do hridi.
Ja bih noćas da imam krila,
ja bih da te čuvam
od ljubomorne noći.
Noćas bih za tvoj poljubac
progutao daljinu između nas,
noćas bih udahnuo vetar,
ako ti smeta,
popio oblak,
ako bi da kiši na tvom putu,
držao zvezde,
ako bi da ti beže od pogleda,
milovao tišinu,
ako ti prija.


Noćas bih, noćas bih da si tu,
da na svom vratu osetim tvoj dah,
da na svojim usnama
osetim tvoje prste,
noćas bih da pogledom
zaronim u tvoje oči,
da vrhovima prstiju
dodirnem tvoju nežnost,
da zagrlim beskraj u tebi,
noćas bih da našim uzdasima
probudimo noć,
noćas bih da sanjam
u tvom zagrljaju,
da se probudim na tvijim grudima,
da sa prvim zrakom Sunca
ugledam tvoj osmeh.
Noćas bih da tobom
krunišem Noć.

Podelite ovo

Related Posts with Thumbnails