понедељак, 28. новембар 2011.

"Crkva" na prodaju!?

Pre upotrebe crkve detaljno proučiti uputstvo! O indikacijama, merama opreza i neželjenim reakcijama na “halo crkvu” posavetujte se sa zdravim mozgom!


Mala, prenosiva crkva nedavno je osvanula pored puta na relaciji Niš - Niška Banja, na imanju na kome se nalazi izložbeni prostor firme “Mančić Granit“ koja se bavi izradom enterijera i eksterijera od kamena. Radoznao po prirodi, stao sam, slikao objekat telefonom, a po povratku kući proguglovao termine „mala crkava/montažna crkva/ prenosna crkva“. Stari, dobri Google i ovoga puta je bio velikodušan!

Saznao sam ono što ste već verovatno ispratili u medijima, da su crkvicu osmislili i napravili otac i sin iz Gadžinog Hana, kraj Niša, da se transportuje viljuškarom i kamionom do željene lokacije, da je teška oko 5 tona, da u nju može da stane 15 ljudi, da ima krst, zvonik, oltar i freske, da ima priključak za struju, te da namanja verzija košta 12.000 evra, a da u zavisnosti od dodatne opreme i veličine cena ide naviše.

Mančići su na ideju prenosive bogomolje došli kada je potpisan sporazum o bogosluženju u vojsci, ali su ubrzo shvatili da se biznis može proširiti na restorane, bolnice, staračke domove, privatne posede biznismena...


Reportaža TV Prve (Exploziva) o postavljanju i montaži ove mini crkve

Reklo bi se, naizgled, plemenita ideja i većina medija je kao takvu i okarakterisala! Pa gde je onda tu problem? ... Krenimo redom...

Postojanje ovakvih crkava nije ništa novo (u drugim zemljama, Grčka na primer), ali kod nas se svaka lepa ideja uglavnom banalizuje, zloupotrebi i pretvori u pomodarstvo, pa bih rekao da to čeka i ovu!

Mančići kažu da se trude da idu u korak sa vremenom, pa ako je danas sve „za poneti“, zašto ne bi bila i crkva! Ali, može li se crkva porediti da brzom hranom, halo picom, mobilnim telefonom ili online kupovinom? Sme li se, uošte!

Proizvodjači su hteli da pomognu ljudima tako što će biti oslobodjeni dodatnih troškova i gubljenja vremena!? Pa nije li vera nešto što od nas zahteva izvesna odricanja, suzdržavanje, post,... Nisu li sveci ljudi koji su bili mučenici i odricali se (svih) zadovoljstava? Da li je onda vreme koje nam treba da stignemo do crkve izgubljeno vreme? 

Da li će biznismeni tajkuni koji kupe ovakvu crkvicu prljavim novcem i postave je u svoje dvorište kao statusni simbol, biti bolji ljudi i veći vernici, hoće li im to opravdati grehe?

Nije li u hrišćanstvu crkva posrednik izmedju Boga i vernika? Nije li individualizacija vere i direktan „kontakt“ s Bogom odlika drugih religija i konfesija?

Da li će postojanje bogomolja na svakom koraku pozitivno uticati na duševno, emotivno, pa i materijalno stanje naroda, ili će sve to zahvatiti još jedan populistički talas koji će i religiju i veru pretvoriti u estradu? Da li je prethodnu rečenicu završiti uzvičnikom „!“, umesto upitnikom, jer pitanja ovde zapravo i nema!

Koristi će od ovoga svakako biti, kako za proizvodjače koji će imati dobru zaradu, tako i za sveštenike, koji će dobijati dnevnice za „izlazak na teren“.

Da li je sledeći korak neka vrsta verske aplikacije za android platforme na mobilnim telefonima, da još više uštedimo na muci i vremenu!

9 коментара:

Rick је рекао...

"...pa bih rekao da to čeka i ovu." Posle ovog dela, tekst naslućuje da to znaš. Lepo je braniti veru, pa i na način na koji ti to radiš u ovom tekstu, ali i danas u izgradnju "solid rock" crkava ne ulažu samo liturgički vernici, neki od njih nisu baš ni blizu toga, ali svejedno to rade. Da li to rade zbog poreza, želje da tako iskupe grehe, nečeg trećeg, njihova je stvar, da li će od toga ostvariti ono najbitnije- nije. Stavljati ih u isti koš sa sveštenicima nije adekvatno. Pritom, ne postoji nešto poput "izlaska na teren". Ako vernici nekog sela žele crkvu, a nemaju para za onu "pravu", i ova je poželjna, ALI njeno postavljanje, odnosno osvećenje, nije nešto što zavisi od proizvođača, biznismena i vernika. Nedavno je, reći ću još i to, otvorena kapela u niškom KC-u, osveštao ju je Vladika. Da li je ona tamo bila potrebna? Odgovor znamo. A dvorišta biznismena... Svako na kraju daje svoj odgovor Bogu.

Darko S. је рекао...

Odličan test! Aspekt priče o kome se malo razmišlja. Naravno da će se i to pretvoriti u estradu, nažalost! A što se "izlaska na terent" tiče, naravno da postoji! Sveštenici naplaćuju osveštanje vodice za slavu, i sl, pa će naravno i dolazak u te crkvice, bile one u restoranima, ili privatnim posedima!

Анониман је рекао...

Toi-Toi crkva...

Анониман је рекао...

Grčka ima dugu pravoslavnu tradiciju i dobro zna svrhu svih malih crkava, bile one u školi, bolnici, dvorištu...
Lepo je da neko selo koje nema crkvu u blizini dobije ovakav osveštani objekat, a o pomodarstvu onih koji mogu da je "priušte" morbidno je pomišljati...

Rick је рекао...

Darko, vodica se ne osveštava u crkvama, već u kućama. Jedini prihod koji parohija može ostvariti po osnovu izgradnje, ili u ovom slučaju postavljanja, nove crkve jesu prilozi vernika. A s obzirom da blagoslov, kao što već rekoh, za izgradnju nove crkve daje Vladika, koji je u dogmate vere i njihovu primenu upućen neuporedivo bolje od tebe i mene, u tim prilozima ne vidim ništa loše, niti u njima ima nečeg lošeg.

Darko S.. је рекао...

Pa zar osveštavanje vodice po kućama nije "teren" koji se naplaćuje. A ako se crkvica postavi u nekom restoranu za venčanja, da li će sveštenik doći za džaba da venča mladence, odnosno za iste pare kao u crkvi? Ne verujem!

Rick је рекао...

Kako god hoćeš nazovi to, ali sveštenici žive od toga. Možeš da smisliš koju god varijantu hoćeš (jednu od njih si već naveo), jedino što ja mogu da kažem je da u svakom žitu ima kukolja. Crkva je živ organizam, sastavljen od živih i verujućih, ali je u njoj samo pojedinac podložan kritici, ne ona sama. I još jednom- ako Vladika (čovek mnogo svesniji trenutka u kojem Crkva dela) odluči da se negde postavi crkva, za nju tu i ima mesta, a pre toga i potrebe za njom. Poznajem nekoliko sveštenika, i ni sa jednim nemam isti odnos, jer svaki je od njih čovek sa manama i vrlinama, kao i svi mi. Ali, oni nisu crkva, a mislim da se u našem društvu svesno poistovećuju sa njom. Sveštenici, pojedini ili generalno svi ne znam, na koje si izgleda kivan, nisu smetnja tvom ispovedanju vere, niti samoj Crkvi. Preživela je ona užasne jeresi, gore situacije od portabl crkvica. Nego, da se naš drug bloger ne bi nadimao više od sujete, dok se raspravljamo na njegovu temu, da zastanemo ovde... Ionako obojica, svaki sa svoje strane, reagujemo na ono što vidimo kao neistinu i nepravdu, što je u načelu dobro. Svako dobro, Darko!

Ivana Lazarević је рекао...

Umesto sekularne države, lagano postajemo klerikalna! Crkva se povlako uvači u sve sfere našeg društva - a to nije dobro. Itorija je mnogo puta pokazala da država i crkva treba da budu odvojene stvari!

Andrijana је рекао...

U proshlosti su ljudi, bezeci od Osmanlija, sa sobom nosili razne relikvije- uglavnom sve shto su mogli poneti sa sobom, a vezano je za crkvu, religiju i veru. Da nam se sad vrati to vreme, eto, mogli bismo i crkvu da "naramimo" i ponesemo sa sobom, shto i nije tako loshe ako bi to znachilo spashavanjeiste od rushenja. Da su nam one crkve i manastiri na Kosovu pokretni, mogli bismo josh sutra da ih transportujemo na sigurnije mesto. Auuu, al se nalupah... :))) Tekst je odlichan. Ideja tih ljudi mislim da nije losha, ali je loshe vreme u kom je stvorena. Naravno,sad ce sve vishe budala da se okiti po jednom crkvicom. Nadam se da nisam u pravu. Za sve postoji i vreme i mesto. Shto se ove ideje tiche- mesto je ok, ali vreme i ljudi tog vremena nikako...

Постави коментар

Podelite ovo

Related Posts with Thumbnails