среда, 21. септембар 2011.

Hvala što ne komentarišete!


Nedavno je grupa članova Beogradske filharmonije izvela ulični performans koji je privukao dosta pažnje i izazavao dosta polemike. Neki su bili oduševljeni, drugi su bili zgroženi; neko je to video kao držanje lekcije „blejačima iz silikonske“, neko kao uvredu za mlade ljude drugačijih afiniteta; jedni su to shvatili kao dobar marketing, ostali kao nepotreban korak... Sve u svemu, ovaj potez je privukao veeeeliku pažnju javnosti i izazavao dosta komentara!


A upravo su komentari ono što me je navelo da krenem od te priče! Naime, pišući postove, blogujući, to činimo iz nekih svojih razloga, ličnih, profesionalnih, finansijskih. Kakogod, ono što je zajeničko svima je čitanost i komentari! A oni, ponekad, ne idu zajedno! Mnogo je onih koji čitaju, ali NE komentarišu! Suština bloga je, izmedju ostalog, i interaktivna komunikacija izmedju blogera i čitalaca, što je mogućnost koju ne nude neki drugi mediji poput televizije, novina , novinskih portala ili raznih sajtova.

Najčešći komentari stižu od kolega blogera, a tek po neki od slučajnih prolaznika. Imao sam kontakta i sa stalnim posetiocima bloga koji su mi rekli da stalno prate i čitaju, ali...jednostavno ne komentarišu! Komentari na blogu imaju više namena, oni potvrdjuju kvaitet odabrane teme, kvalitet realizacije, daju smernice za dalje pisanje, pre svega, motivišu za dalji rad! Zašto, onda, ne komentarišete?

U jednom svom postu na blogu The rest is still unwritten, kolega bloger Dejvid (manje poznat našoj blogerskoj zajednici) je blogovanje uporedio sa oralnim seksom! Jedna osoba daje (bloger piše svoj post), a druga prima (čitalac uživa u napisanom).Ponekada primalac uzvrati (čitalac napiše komentar), a ponekad ne! A seks bi, kao i blogovanje trebalo da bude dvosmerna ulica. Blogeri u principu više vole da daju, bez obzira da li nešto dobijaju zauzvrat, ali bi s vremena na vreme, bilo lepo videti da neko ceni njihov rad!

Neka istraživanja pokazuju da tek izmedju 5 i 10% posetilaca u proseku komentariše neku temu! Čitanost je ipak nešto što se meri brojem poseta i pretplata, a ne komentarima, ali ipak znači! Ipak, takva je sama priroda blogosfere, a na nama je da se nadamo da će se to vremenom promeniti i da će interaktivna komunikacija sve više dobijati na značaju, i zbog blogera, ali i zbog samih čitalaca!

I ja sam često pročitam neki post (a pratim dosta blogova), ali ne stignem da komentarišem! Ipak, trudim se to ne predje u praksu! Komentari kolega blogera često su rezultata blogerske saosećajnosti, često su posledica očekivanog reciproteta (ja ću tebi, a ti (i neko tvoj) meni) i tu, što kažu, nema lošo! Poenta je probuditi ostatak online zajednice, bio iz silikonske doline ili ne, isprovocirati ih da „daju“!

Beogradska filharmonija je imala rasprodatu sezonu, pa je pribegla ovakvom potezu! Ako i vi imate mnogo komentara, ne znači da ne treba da radite na aktiviranju noih čitalaca!

Još jedan kolega bloger je prokomentarisao na svom blogu da je reč „Hvala“ suvišna, dvosmislena, prejaka, možda uvredljiva i da podržava predrasude, te da je mnogo bolja varijanta bila „Šteta“!

Pa, onima koji komentarišu, HVALA ŠTO KOMENTARIŠETE, a ostali...



13 коментара:

Sale је рекао...

Svaka ti je na mestu Marjane! Već smo pričali o tome i o mojim pokušajima da animiram posetioce bloga da ostave neki komentar (išao sam i na tu varijantu da prihvatam free reklamu istih na blogu samo ako ostave komentar) ali ništa nije uspevalo.

Jednostavno su ljudi lenji i idu večito linijom manjeg otpora... a za to mislim da nema leka.

Marjan Paradoksija је рекао...

Jedan aspekt ove priče sam zaboravio da pomenem, a to su društvene mreže! Ljudima je valjda lakše da tamo nešto prokomentarišu ili još lakše (ne i bolje) samo kliknu na "like". Dok je ova tema ovde dobila jedan komentar, ljudi koji prate Paradoksiju preko Networkedblogs su već ostavili par!

Dubravka Stanković је рекао...

Komentar via Facebook/NetworkedBlogs:

Dobra reklama za promenu svesti onih koji ne komentarišu! Mislim da je "lajk" kriv za sve, tako nemušt, često se čini dovoljnim!

Dalibor Djordjević је рекао...

Komentar via Facebook/NetworkedBlogs:

Ne bih ja tu ništa dir'o! Muka i sa ovima što komentarišu, a kamoli da se celokupno mnoštvo odvaži da ispljune svoje mišljenje: kakva bi to kakofonija bila! Sećaš se paralele između mišljenja i stražnjice, zar ne? Držimo se mi naših kutaka sajberspejsa, promenimo po koju, utešiteljno se razumimo, budimo jedni drugima braća u svetu, da zažalimo - kao da bi pomogli!

Aleksandar Marjanović је рекао...

Komentar via Facebook/NetworkedBlogs:

slazem se da je "like" dugeme upropastilo socijalne mreze, ko je koristio facebook pre uvodjenja ove alatke zna o cemu pricam, 100 puta je bila bolja komunikacija...stvarno ne vidim nikakvu svrhu like dugmeta, ja ga licno i ne koristim, ako ti je nesto privuklo paznju iskomentarisi...

Dubravka је рекао...

šta je sa komentarima koji se sastoje od akronima i neologizama, ili sve popularnijih znakova emotivnog stanja? Konstruktivnu komunikacija sa složenim rečenicama sretaćemo sve manje pa će parola biti: Hvala, nije trebalo da komentarišete!

Dalibor је рекао...

http://www.danas.rs/danasrs/kolumnisti/filharmonija_i_nekultura.889.html?news_id=223616

Стефан Јањић је рекао...

Марјане, мислим да је суштина у вашем другом коментару. Дакле- социјалне мреже! Много је једноставније оставити коментар на Фејсбуку него на Блогеру. Блогер има ужасан систем за коментарисање (на Вордпресу је то много боље одрађено). Некада сам на свом блогу имао много више коментара, али тада је то био (да се послужим метафором из вашег текста)- орални секс из обавезе. Препознавао сам много коментара који су писани "на силу", тек да се нешто напише и узврати услуга (јер и ја, јелте, коментаришем код њих). Зато сада имам по пар коментара на сваки пост, сем ако изузмемо оне ретке текстове где се повела нека жешћа полемика.

Мислим да је са блоговима слично као и са књижевношћу. Читалац чита неко дело. Након што га прочита, он свакако има неки утисак који би мање или више успешно могао да изрази речима. Он ће тај утисак рећи пријатељу кад му препоручује то дело или кад га одговара од читања. И то ће све чинити разговорним стилом. Међутим, кад би му неко тражио да своје мишљење и запише у виду неке, хајде да кажемо, критике- е, ту би настао проблем. Није свако вешт у писаном изражавању. Они који су невешти, углавном су тога свесни. Боје се да би могли бити погрешно схваћени, боје се да ће њихов коментар бити смешан у односу на добар стил књиге (поста, текста) која им се свиђа. Зато им је лакше да кликну на "Лајк". То јесте један очајни шаблонски одговор, одговор који нема нијансе, али је због једноставности обожаван међу масом.

Такође, не треба заборавити и то да људе често мрзи да читају целе текстове. (Међу такве спадам и ја) Ако неки пасус крене да ме смара, ма нема те силе која ће ме натерати да га завршим. Онда се пребацим на други пасус, трећи, па прочитам крај текста- дам му неколико "шанси". Ако ми се свиди, можда се и вратим на почетак. Међутим, много се чешће дешава да га ипак не прочитам у целости. Зато тада и не коментаришем, јер се бојим да сам нешто пропустио.

Престао сам да број коментара доживљавам као мерило квалитета (или било какво друго мерило) онда када сам видео да неки блогери имају на десетине коментара на безначајне текстове само зато што су врло активни у блогосфери и имају стотину "пријатеља". Ако су срећни у свему томе- онда сам и ја срећан. Али мени то не треба. :)

(Добар пост!)

П.С. + још један разлог за мањак коментара: пречесто се дешава да Блогер обрише цео коментар који куцам (то се и сада десило; срећом па сам притиснуо ctrl+c пре постовања). Када ми обрише овако дуг коментар, најрадије бих и ја њега (Блогера) обрисао :)

Marjan Paradoksija је рекао...

Stefane, prvo, hvala na ovako iscrpnom komentaru!
Drugo, apsolutno se slažem sa svim navedenim. Mnogo je lakše da se nešto samo "lakjuje", ali ni to nije loše, jer se na taj način širi društvenom mrežom. Što se tiče čitanja na preskok, i to je tačno. Još jedna stvar je da ko prati i čita veći broj blogova, proto ne može da stigne da sve komentariše, pa bira neke teme. Znam po sebi, tu je pitanje ili napiši komentar,ili za to vreme pročtaj koj koji blog.
Ali posebo izdvajam skretanje pažnje na komplikovanost postavljanja komentara u Blogger-u, jer neki ljudi se prosto ne snadju, pogotovu kad je unos imena u pitanju.

Ali na kraju krajeva, priča se svodi na to da broj komentara definitivno ne odredjuje kvalitet posta, upravo iz razloga koje si i sam naveo!
P.S. prešao sam na "ti", nadam da je to ok.

Стефан Јањић је рекао...

Сасвим је ОК :) Колико сам могао да схватим, ниси много старији од мене :)

Анониман је рекао...

Mislim da na ovu temu treba dodati jos i to da nekim citaocima dosadi da stalno pisu slican komenatar tipa "Odlican je post!", "Ovo sto si napisao/napravio je bas lepo!", "Svaka ti cast!" ..... Pri tome, mnogo ljudi koji na internetu nisu aktivni, uzivo mi kazu kako prate moj blog i kako je ono pre npr. nekoliko meseci bilo sjajno ! Njih je zapravo sramota da stave svoje ime i komentar, cak ne umeju da osmisle sebi nick....

Sinisa је рекао...

Lijepo je naći komentar na svome blogu, ali ne treba se previše obazirati ima li ih ili ne. Isto je sa posjetama. Dobar ti je primjer sajt njuz.net ili neki jako posjećen blog. Ne bih mijenjao svoje tekstove za takvu popularnost.

merkat је рекао...

Ma, dajte ljudi! Pa, stvar je mnogo jednostavnija nego što ste je predstavili. Da ti "slučajni posetioci vole da komentarišu po internetu i da javno pišu svoje mišljenje, onda bi i oni bili "kolege blogeri" ;o)

Постави коментар

Podelite ovo

Related Posts with Thumbnails