среда, 18. јул 2012.

Kinezi imaju i švegentaler – zato će i vladati svetom!

Kažu, kod kineza možete naći sve, od igle do lokomotive, ili bar do vagona! Naći danas neki proizvod na kome ne piše Made in China (ili Made in PRC) pravi je poduhvat! Ono, Made in Taiwan podvodim pod isto!

Kineske maloprodaje na svakom koraku, azija centri na svakom petom, ostali butici prepuni probrane kineske robe. Kinezi već odavno pričaju (ili bar natucuju) srpski, mali kineščići dobijaju imena kao što su Petar i Ivana!


A sećam se kada su prvi kinezi počeli da stižu, negde pred bombardovanje, bili su atrakcija i svi su se na ulici okretali: „Gle, Kinezi, jesi vid'o?“ Onda je bombardovanje bombama završeno, ali je započelo bombardovanje kineskom jeftinom robom „šnj“ kvaliteta! I još uvek traje!

*

Slučaj 1:

Pre nekoliko meseci sam u selu, u kući u kojoj odavno već niko ne živi, pronašao staru, staru kutiju od brijača, onih u koje su išli žileti, daleki preci današnjih Machova, Wilkisona i sl. Zanimljivog izgleda, sa ogledalcetom u poklopcu, koje se vadi i postavlja u kutiju, poput postolja. Obrijaš se i spakuješ! Zgodno, nema šta! Pogledam, piše Made in China! Pa zar još tad!



Slučaj 2:

Oko Nove godine, moj brat je išao u Nemačku, gde je posetio legendarni Mercedesov muzej u Štutgartu! Na moje veliko zadovoljstvo, doneo mi je, direktno iz muzeja, prelepu maketicu automobila Mercedes 300S. WOW, original Mercedosov autić! Okrenem, pogledam, piše Made in China! Kinezi proizvode mercedesove makete, za Mercedes! Pa zar i to!




Slučaj 3:

Čitam ovih dana na net prašinu koja se digla oko činjenice da će američki olimpijski tim, za predstojeću Olimpijadu u Londonu nositi sportsku odeću proizvedenu u Kini! Stvar je stigla i do Kongresa! E, moji Ameri! Pa zar i vama!


***


Epilog:

Krenem ja tako pre neki dan do Kineza da pogledam neki alat. Pitam za ovo - imaju, pitam za ono - imaju, ma sve imaju! (O kvalitetu sada ne pričam!) Pukne meni film, pa ja pitam:

-Da li imate švegentaler? (piše se: shvegen-taller)

Kinez se zamisli, pa kaže: Nema!

Onda odem u sledeću radnju, pa u sledeću i svuda sa osmehom pitam da li imaju švegentaler! Nemaju! A ja znam da nemaju, jer sam tu reč izmislio (ako ste se i vi pitali). Negde se malo čude, negde im ja kao objašnjavam kako izgleda (rukama, naravno), negde odmah kažu nema!

Nego, uđem ja u petu ili šestu radnju, Švegentaler? A kinez će meni:

-Nema, prodalo se, al biće!

Tu već zanemeh! Eto, imaju i prave definitivno sve, čak i švegentaler!!! Vladaće svetom!


уторак, 17. јул 2012.

U susret NIŠVILLE jazz festivalu 2012 (2)

U vrelim letnjim noćima, uz dah povetarca, jednako željno isčekujemo i početak najboljeg letnjeg osveženja u gradu, tradicionalnog NIŠVILLE JAZZ FESTIVALA. Ovogodišnje jazz osveženje će trajati od 16. do 19. Avgusta u niškoj tvrdjavi.


Tokom četvorodnevnog muzičkog spektakla nastupiće zaista impresivan broj učenika, na nekoliko stejdževa, za one sa kartama, ali i na besplatnim stejdževima za one koji do karata nisu mogli, a hteli bi da uživaju u dobroj jazz svirci.

Što se tiče glavnih stejdževa, krenimo sa predstavljanjem nekih učesnika!


The Brand New Heavies, na Nišvillu, again!

Sastav koji, verujem, nije potrebno posebno predstavljati, grupa koja važi za pionire londonske acid jazz scene, Brand new heavies nastupiće poslednjeg dana Nišville jazz festivala (nedelja 19. avgust) i tako se po drugi put predstaviti niškoj publici!


Grupu su 1985 osnovali bubnjar/klavijaturista Jan Kincaid, gitarista Simon Bartholomey i basista/klavijaturista Andrew Levy. U početku su bili instrumentalna postava inspirisana pločama Džejmsa Brauna i grupe Meters. Trio je uskoro počeo da snima sopstvenu muziku, a prvi veliki podstrek u karijeri bio je kada su se ti demo snimci zavrteli u uticajnom klubu “Cat in the hat”. Povremeno dodajući duvačku liniju, Brand new heavies su izgradili kultni status na londonskoj klupskoj sceni. Sa budžetom od svega 8.000 funti, grupa je 1990.godine sa pevacicom (Jay Ella Ruth) objavila prvi album za nezavisnu etiketu “Acid jazz” i pobrala žestoku podršku kritike. Sve to je rezultiralo interesovanjem nekoliko američkih kompanija da licencno objave album pod imenom grupe, što je i realizovano nepune dve godine kasnije, uz “malu izmenu”, jer je na njemu pevala N'dea Davenport. Ostalo je istorija.
Posle britanskih hitova "Dream Come True" i "Stay This Way", singl "Never Stop" uskoro je “sleteo” i na americku R&B listu, što je Heavise učinilo prvim britanskim bendom, posle Soul II Soul kojem je nešto tako pošlo za rukom već debitantskim singlom.



Sledeci album “Brother Sister” (1994) koji u Britaniji postiže platinasti tiraž, bio je poslednji sa pevacicom Davenport, koja je tada započela solo karijeru, a nju zamenjuje Siedah Garrett koji snima “Shelter” (1997). Dve godine kasnije u Britaniji izlazi i “the best of” kompilacija “Trunk Funk”, čiji je naslov “recikliran” i za američko izdanje naredne godine, ali sa nekoliko novih pesama koje su Brand new heavies ponovo snimili s N'deom Davenport.
Novembra 2011. godine grupa je objavila free download album "Dunk Your Trunk" opisanom kao 'funky library music' koji je snimljen za samo četiri dana.



"Opus 5"

Njujorški kvintet "Opus 5" koji okuplja neke od najboljih i najtraženijih muzičara aktuelne jazz scene nastupiće na ovogodišnjuem Nišville jazz festivalu u subotu, 18. avgusta i premijerno u Evropi promovisati prvi album sastava koji čine Alex Sipiagin - truba, Seamus Blake - tenor saksofon, David Kikoski - klavirr, Boris Kozlov - kontrabas i Donald Edwards – bubnjevi.


Osim činjenice da zbirni spisak muzičara sa kojima su sarađivali članovi "Opus 5" predstavlja svojevrsni "Ko je ko" savremene američke jazz scene, zajednički imenlac koji objedinjuje članove ovog pravog all stars kvinteta je i podatak da su svi i stalni članovi Mingus projekata: Mingus Big Band, Mingus Orchestra i Mingus Dynasty - sastava koji izvode kompozicije pokojnog kontrabasiste, kompozirtora i aranžera Charlesa Mingusa.


Svojevrstan kuriozitet vezan za kvintet "Opus 5", koji je nedavno objavio prvi CD na etiketi "Criss Cross Jazz", je i to što su u postavi dva Rusa, Alex Sipiagin i Boris Kozlov (obojica rođeni 1967. godine) koji su, posle klasičnog i jazz obrazovanja, i velikog broja nastupa i snimanja u domovini, odlučili da se početkom devedesetih oprobaju u Americi, gde su veoma brzo uspeli da se nametnu kao vanserisjki umetnici i to baš u Njujorku kao epicentru svetske jazz scene.



The Anders Bergcrantz Quartet

Švedski kvartet koji predvodi jedan od najboljih skandinavskih muzičara - trubač Anders Bergcrantz, predstaviće se na ovogodišnjem Nišvillu završne večeri festivala. Članovi kvarteta su: Robert Tjäderkvist -klavir, Patrik Grundström - kontrabas i Ulrik Ording – bubnjevi.


Švedski trubač Anders Bergrcrantz (rodjen 1961. u Malmeu) odrastao je u muzičkoj porodici i aktivno nastupa od svoje petnaeste godine. Anders je u pravom smislu reči nastavljač zaveštanja trubača kao što su Freddie Hubbard, Woody Shaw, Lee Morgan, Miles Davis - ali i muzičar snažnog ličnog zvuka i stila. Nastupao je i snimao sa mnogim značajnim imenima svetske jazz scene, ali i kao solista sa velikim ansamblima u reprezentativnim prostorima i na prestižnim festivalima (The Blue Note Club ‘Tokio, Osaka, Fukuoka. Ronnie Scott´s ‘ London, Carnegie Hall, Sweet Basil - Njujork, Montreaux Jazz festival, Berliner Jazztage, Red Sea festival ...).


Dva puta je dobio najveće švedsko jazz priznanje “The Golden record” , a 2008 godine je proglašen džez muzičarem godine u Švedskoj, a njegov poslednji CD “About time” proglašen je najboljim albumom po glasovima slušaoca Švedskog radija. Godine 2009. dobio je i značajnu franusko- švedsku nagradu DJANGO d'OR. 

Sve dodatne informacije možete i sami videti na sajtu festivala.

(nastavi će se...)

петак, 13. јул 2012.

Kako postaviti deko kamen!

Leto je, a sa njim uz odmore, bazene, uživanje, idu i radovi u kući, krečenje, renoviranje, farbanje... Uz malo mašte, vaš dom može postati još lepši i prijatniji kutak. U tome vam u mnogome može pomoći deko kamen, ili dekorativni kamen, vrlo aktuelan, vrlo moderan materijal koji je sve popularniji u dizajnu enterijera.


Deko kamen vam nudi različitite mogućnosti, da se igrate, prepustite mašti i da u tome uživate! Možete odabrati jedan ceo zid, ili samo njegov deo, stub, gredu, prolaz... Može odabrati boju koja vam najviše odgovara, a možete i kombinovati nijanse. 

Treba napomenuti da dekorativni kamen može biti od kamena, u vidu pločica, ali i od gipsanog materijala! Prve dve verzije su dosta skuplje i kreću se od 50e/m2 pa do preko 150e/m2. Mnogo jeftinija, a jednako lepa varijanta je od gipsanih ploča, čija cena je oko 2000 dinara po kvadratu.

Postupak postavljanja je relativno jednostavan, pa možete uštedeti i na majstorima! Za početak, naravno, odaberite površinu/zid na koji želite da postavite dekorativni kamen.


Dakle, ja sam odabrao ovaj zid, da na njemu postavim deko kamen, i to na sledeći način:


Zamisao je da površine 1, 3 i 4 budu oblepljene deko kamenom svetlo sive/ beličaste boje, a da sredina, označena brojem 2 bude okrečena u crvenu boju i da na nju postavim tri police u cik-cak. Na pozicijama "a" i "b" želim da postavim dekorativne ukrasne lampice sa podesivom jačinom svetlosti, a na poziciju "c" da sprovedem duplu utičnicu, jer na ovm zidu nemam ni jednu. Krećemo!


Naravno, zid najpre treba pripremiti, skinuti stare tapete, očistiti od lepka, gipsom ili glet masom popuniti rupe i neravnine. Utičnica i struja za dekorativne lampice su sprovedeni, idemo na sledeći korak.


Površinu broj 2 sam prvo okrečio u belo, kako bi se crvena boja jednako primila svuda. Ostatak zida, na kome će ići deko kamen ne morate detaljnije pripremati, niti gletovati.


Onda slede dva sloja crvene boje (kupite gotovu, ne možete je dobiti nijansiranjem bele tonerima) i spremni smo konačno za postavljanje deko kamena.


Dekorativne ploče koje sam ja uzeo su jednake širine (10cm), ali ima 9 različitih reljefnih oblika i dužina, od 20 do 35cm. Za kombinovanje, sasvim dovoljno. Ja sam ih prvo razvrstao po oblicima, tj dužini.


Zatim sam označio dužine, kako bi mi bilo lakše da pravim kombinacije, sa što manje sečenja.


Krećemo od ovog dela. Crvena boja, naravno, malo zalazi na površinu na kojoj će se lepiti kamen. Krenite sa poda, ploča, po ploča. Ukoliko nemate parket ili laminat, možete postaviti neku letvicu, pa krenuti od nje, a da kasnije parket podvučete ispod kamena. Širina stuba je 44cm, pa ću na toj širini i lepiti deko kamen.


Kako je to relativno uska površina, morao sam da češće sečem i uklapam ploče. Ali sečenje je zaista jednostavno. Izmerite željenu dužinu i zasecite skalpelom, na obe strane.


Zatim, običnom testerom, lagano presecite. Preporučujem testeru sa krupnijim zubima, jer ide mnogo lakše i brše. Ovakvu testeru možete naći kod kineza za 100-150din. Parče koje vam je ostalo ne bacate, već stavljate na početak novog reda, ili gde vam se već uklopi. Dekorativni kamen koji nije od gipsa se mora seći brusilicom, te je to mnogo zahtevnije, i opasnije za laika. 


Ja sam, za probu, prvo kombinaciju isekao i uklopio "na suvo", na podu, da vidim kako će izgledati, pa tek odna krenuo da lepim. Ovaj korak možete preskočiti i odmah lepiti na zid (sada, kada znate kako ;)  )


Lepljenje je takođe veoma jednostavno! Rastvorite malu količinu lepka za pločice (ja sam koristio Ceresit CM11, ali možete i neki drugi) i špaklom nanesite na sredinu pločice. Lepak ne morate nanositi i na zid, jer su pločice lake.


I lagano pritisnite uz zid. Nemojte nanositi previše lepka, niti mazati krajeve, da vam se lepak ne bi istisnuo između pločica.


Ukoliko je potrebno, pločicu poravnjajte laganim udarcima čekića, najbolje preko neke letvice, kako se ne bi oštetila, ili gumenim čekićem, da lepo legne!


Malo po malo, dobijamo željeni izgled ovog dela zida. Pločice možete kombinovati kako hoćete, i imajte na umu da od ovih 9 varijanti dobijate još 9 ako ih samo okrenete "naglavačke", plus sečeni parčići, koji se mogu svuda uklopiti. I tako do vrha!


Što se tiče druge strane, površina koje sam gore označio sa 3 i 4, tu je priča malo komplikovanija, zbog ćoška. Ovde možete odabrati jednu stranu koja će štrčati, ili praviti kombinaciju, da pločice sa jedne, pa sa druge strane naizmenično preklapaju jedna drugu na ćošku.


Ja sam se odlučio za drugu, komplikovaniju, ali i lepšu kombinaciju, u kojoj krajevi štrče naizmenično s jedne, pa s druge strane.


Korak po korak, i ovaj deo zida dobija željeni izgled, a ovako uklopljeni ćošak nije napadan i ružan!


Stigli smo do dekorativnih lampica. Ovde morate obratiti pažnju, lepo izmeriti mesto koje će lapmica zauzeti. Deko kamen možete jednako lako iseći testerom ili skalpelom u željenom obliku.


Namestite lampicu i nastavite da lepote oko nje. Malim parčićima možete da popunite potencijalne rupice. Slična procedura je i kod postavljanja prekidača i štekera.

 


Na kraju sam dobio ovo!!! Priznaćete, velika razlika u odnosu na početak. Jako lep kutak i detalj, koji možete sami, vrlo lako napraviti. Cela ova površina deko kamena ima oko 3,5 kvadratna metra, a gipsani dekorativni kamen je koštao koliko 1 kvadrat kamenog!


Pritom, škart i otpad od 3,5 kvadrata je stao na dnu jednog lavora. Znači, upotrebljivost gotovo 100%.

Evo kako jednostavno, uz malo truda možete osvežiti vaš enterijer idejom za krečenje i dekorisanje prostora! Više detalja o ovim gipsanim pločama možete naći na Fejsbuku.

уторак, 10. јул 2012.

XIV Leskovačka Stripovijada

XIV Balkanska smotra mladih strip autora održana je proteklog vikenda u Leskovcu. Ovaj najstariji i najistrajniji festival devete umetnosti na Balkanu, od 1998. godine organizuje Leskovačka škola stripa “Nikola Mitrović Kokan”, koja deluje u okviru Leskovačkog Kulturnog Centra. Za vreme trodnevne nagradne manifestacije gosti i posetioci smotre mogli su da se upoznaju sa radovima gotovo svih bitnijih imena iz sveta stripa sa prostora Balkana. Manifestaciji su prisustvovali ili svoje radove predstavili autori iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Hrvatske, Slovenije, Bugarske, Rumunije, Francuske… Među autorima su se našla imena poput Čabe Kopeckog, Milorada Vicanovića Maze, Darka Perovića, Zdravka Zupana, Alekse Gajića, Ozrena Miždala, Mirka Čolaka, Dražema Kovačevića, Vladimira Vesovića, Vladimira Krstića Lacija, Leonida Pilipovića….


Svi pristigli radovi bili su izloženi u velikoj galeriji Leskovačkog Kulturnog Centra, a u sklopu same manifestacije održana je serija predavanja, javni čas crtanja, projekcije animiranih, igranih i dokumentarnih filmova, promocija nekoliko domaćih i stranih strip časopisa, tribina, javnih intervjua i okruglih stolova.



Žiri u sastavu Darko Perović (strip crtač i illustrator), Milorad Vicanović Maza (strip crtač i ilustrator) i Srđan Nikolić Peka (strip crtač i ilustrator) dodelio je memorijalne plakete i diploma u više kategorija, u zaista jakoj konkurenciji. Nezavisno od žirija, organizator je posthumno dodelio Plaketu za doprinos srpskom stripu Branku Plavšiću iz Bača.


O značaju smotre za strip u Srbiji govori i činjenica da se na spisku učesnika nalaze imena ljudi koji rade za najpoznatije francuske izdavače poput Delkura, Glenaa, Humanoida, Soleja…, ali i za najvećeg američkog, i verovatno svetskog, izdavača Marvel Comics Group.



Balkansku smotru mladih strip autora već godinama na leđima nose Marko Stojanović (strip scenarista, između ostalog autor jednog od najboljih domaćih strip-serijala “Vekovnici”) i Srđan Nikolić Peka (strip-crtač), koji čine i okosnicu “Leskovačke škole stripa”. Zahvaljujući ovoj školi, pored roštilja i roštilijade, pored paprika i ajvara, nezaobilazna asocijacija za Leskovac već godinama unazad jeste i strip!


Priča o leskovačkoj strip-tradiciji počela je još pre šest decenija, sa radom Nikole Mitrovića - Kokana, crtačem koji je svojim radom za Dečje Novine na serijalima Mirko i Slavko, Partizanske priče i Nikad Robom ostavio trajan trag u istoriji srpskog stripa. Sredinom devedesetih, u trenucima sunovrata domaće strip scene, Mitrović se odvažava da pokrene Leskovačku školu stripa, koja će nakon njegove smrti 1997. godine poneti njegovo ime, a njegovu ideju, rad i entuzijazam naslediti i preuzeti Srđan Nikolić - Peka i Marko Stojanović, stvaralački tandem koji nam je podario pseudoistorijski nacionalni ep u stripu, Vekovnike, momci koji su alfa i omega Leskovačkog stripa, ali i cele domaće strip scene. Jedino zahvaljujući njihovom naporu i nesebičnom zalaganju Leskovačka smotra stripa je i opstala svih ovih godina, kao najsrtarija strip smotra na našim prostorima!



Smotru su finansijski pomogli Ministarstvo kulture Republike Srbije, grad Leskovac i zdravlje Actavis!

EDIT: Skraćenu verziju kataloga Smotre sa programom manifestacije, nekim stripovima, intervjuom sa Mirkom Zulićem, tekstom o Branku Plavšiću i istoriji slovenačkog stripa možete preuzeti ovde (6,5mb).


среда, 27. јун 2012.

Naopaka imena srpskih političara!



Zašto se Dačić zove Ivica, kad je sav okrugao – napisa onomad na svom FB profilu moj prijatelj aforističar! A onda je tok misli krenuo sam!

Zašto se Milošević zvao Slobodan, ako niko nije bio zaista Slobodan?

Zašto je Jovan Krkobabić, kada je deda, a ne baba?

Zašto je Jovanović Čeda, kada nikome nije čedan?

Zašto je Dinkić Mlađan, kada i nije više tako mlad?

Zašto je Dragan Marković Palma, kad ne da nema lišće, nego nema ni kosu?

Zašto je Drašković Vuk, kada je kao lisica?

Zašto je Tadić Boris, ako je izgubio iako se borio?

Zašto je Toma Nikolić, kada je sada neko, a ne niko?

Koštunica doduše jeste koštunjav, ali je ne obavešten o tome!

...
Ako i vama krene tok misli, slobodno nastavite listu!

P.S. Nije ni čudo što nam je u zemlji sve naopako!!!

уторак, 19. јун 2012.

Kako se u Srbiji gubi nevinost! (video) 18+

Gubljenje nevinosti pred celom familijom možda zvuči kao vic, ali nije! Često nismo svesni da se možda već iza prve krivine, prvog brda, dešavaju stvari za koje smo mislili da su deo daleke prošlosti, ili čak deo pripovedanja i folklora!

Ovo nije priča o tome sa koliko godina se stupa u seksualne odnose, niti o seksualnoj zaštiti, reproduktivnom zdravlju i sl. Ovo je priča iz jednog sela u Srbiji, o kojoj neću pričati puno, iako zaslužuje dublju analizu! Ono što ćete videti jednako je smešno, koliko je i žalosno! Ali, ovo je Srbija!!!

Upozorenje: Sardžaj klipa može biti neprimeren za maloletna lica!





 P.S. Ovaj klip sam dobio od kolege i star je par godina. Naziv klipa je "Perverzni Radinčani", što može značiti da je snimljen u selu Veliki Radinci (okolina Sremske Mitrovice), ali ne mora da znači! 

среда, 13. јун 2012.

U susret festivalu Nišville 2012!

U iščekivanju početka zvaničnog programa (16 - 19. avgust), Nišville jazz festival je u nedelju, 10. juna u saradnji sa Studentskim Kulturnim Centrom Univerziteta u Nišu, u dvorištu Banovine organizovao koncert Elmhurst College Jazz Band-a - studentskog big benda istoimenog Univerziteta iz Čikaga u SAD. U programu su kao gosti nastupili i niški sastav "Krembou", kao i salsa jazz sastav "Mango Duende" iz Sofije. Ulaz je bio besplatan, a program je pratilo oko 500 ljubitelja jazz-a.


Elmhurst College Jazz Band je nastupio pod vođstvom šefa jazz odseka  ovog univerziteta Daga Biča (Doug Beach) čije veoma zahtevne i izuzetno inventivne aranžmane orkestar izvodi. A o kakvom je aranžeru reč dovoljno govori i podatak da je profesor Doug Beach, izmedju ostalih,  sarađivao i sa čuvenim Orkestrom Kaunta Bejzija i to baš na CD-u (sa vokalnim ansamblom "New York Voices"), koji je dobio Grammy nagradu za najbolji album  velikog jazz sastava. Da nije reč o "običnom" studentskom orkestru potvrđuju i nastupi sa mnogim jazz velikanima koji su za orkestar imali samo reči hvale.


Tokom svog boravka u Nišu  dirigent Doug Beach i članovi Elmhurst College Jazz Banda  održali su odlično osmišljen workshop za mlade niške muzičare.  Kroz nekoliko kompozicija dirigent i članovi benda su demonstrirali aranžmanske postavke po sekcijama ( saksofoni, tromboni, trube i ritam sekcija) i obrazložili koncepte solo deonica, a onda su, da cele priča ne ostane ex catedra, u nastavku pozvali polaznike workshopa da se pridruže big bendu. Jedinstvenu priliku da sviraju sa pravim big bendom i predstave se kao solisti - polaznici su u potpunosti iskoristili. 


O zvaničnom programu festivala više na zvaničnom sajtu, a uskoro više o ovogodišnjim hedlajnerima i na Paradoksiji!

петак, 8. јун 2012.

Rotirajuća silueta - iluzija ili ne?

Ova silueta se okreće! Pitanje je samo da li u pravcu kazaljke na satu ili suprotno od njega! Neko će reći jedno, a neko drugo! I oba odgovora će biti ispravna! Kako?

Prvo pogledajte ovu siluteu ispod. U kom smeru se okreće? Pitajte nekoga pored sebe, da li vam se odgovori slažu?



Ako vidite da se silueta okreće u smeru kazaljke na satu, aktivnija vam je desna hemisfera mozga! Ukoliko vidite da se silueta okreće u suprotnom smeru, aktivnija vam je leva hemisfera!

Veliki broj ljudi može da vidi ovu siluetu kako se okreće samo u jednom smeru. Ipak, uz malo truda, silueta može da menja pravac. Znači, nema netačnog odgovora, silueta (može da) se okreće u oba smera!

Istraživanja su pokazala su leva i desna hemisfera mozga zadužene za različite načine razmišljanja. Naime, desna strana mozga je zadužena za estetiku, osećanja i kreativnost, dok je leva odgovorna za logičko razmišljanje, analitičnost i preciznost!

Dakle, nema ovde optičke iluzije! Pitanje je samo koja strana mozga nam je (trenutno) aktivnija!

четвртак, 31. мај 2012.

Izborni aforizmi Dalibora Đorđevića




*
Baba prati politiku, da vidi hoće li
Toma i Boris na kraju da se uzmu!

*
Počinjem da se zadužujem.
Dosta sam nedužan stradao!

*
Došlo je do smene
na mestu kapetana Titanika.

*
Posle skraćivanja
- nema kajanja!

*
Loše ste čuli onomad, poziv je glasio:
TADIĆU - POVEDI, NIKOLIĆU - POBEDI!

*
Boris: 'oće kaki - neće kaki!
DS izglasao - KAKI!

*
Kako god da glasaš
Tadić ti je otpozadi!

*
Hoće li Ivica da trgne:
''Ko bi rek'o čuda da se dese, da Nikolić pobedu odnese!''

*
Je l' ovo znači da ''Bolji život''
više neće biti repriziran?

*
Boris je pravi dijamant.
U sve se meša!

*
Boris Tadic u izbornoj noći: Neću biti premijer!
Boris Tadic danas: Biću premijer!
Boris Tadic je juče govorio jedno, danas drugo, a sutra?
Opasno je kockati se evropskom budućnošću Srbije!

*
Kad se najmanje nadate,
najčešće se baš tad
- ništa ne desi!

*
A da mi na kraju ipak čujemo ono:
3,2,1... TOMO, BORISE, NAPUSTITE KUĆU
VELIKOG MIŠKOVIĆA!!!

*
Sve što je lepo ima kraj.
Znači, zato ovo naše nema kraj!

*
Uostalom, sad su svi vlast u ovoj zemlji!
Ko mene šta pita? Ja sam samo ubogi aforističar
što valove broji niz pučinu...

*
Ko se slaže sa mnom neka digne ruku.
Ko se ne slaže - neka digne obe!


Još aforizama Dalibora Đorđevića možete videti ovde i ovde,
a nove možete pratiti na njegovom twiter nalogu Bushman Ba @Dalibororevi

среда, 9. мај 2012.

Ekskluzivno: Intervju sa vlasnikom čuvenog A4 lista sa Limunda!!!

Pre nekoliko dana na Limudnu se pojavila aukcija koja je privukla dosta pažnje. U pitanju je jedan običan list papira A4 formata. Ali, da li je baš tako? Tri dana i 15 sati pre isteka aukcije ovaj list papira je već dostigao cenu od gotovo 1.500 dinara i preko 56.000 poseta. And still counting!


O svojoj aukciji, ovom neobičnom „VIP“ papiru, njegovim posebnim osobinama, specijalno za Paradoksiju govori FoxMudler, ponosni vlasnik.

Kako i zašto si se odlučio za ovu aukciju, odakle ideja, inspiracija za tako nešto?

Gledam šta sve ljudi prodaju na Limundu, prosto ispadne smešno. Odu do neke stare kante u kući, nekog tavana, šupe, prokopaju tu malo, i nadju nešto što ni otpad ne bi uzeo, postave to na Limundo, i onda se to vrti do besvesti. Sa druge strane, video sam kako ljudi prodaju listove u boji, recimo 25 komada, postave 4 boje i napišu kupac bira boju. Oni mu prekinu aukciju, jer nije aukcija nego oglas???!!! Onda ja dodjem na ideju da postavim 500 listova papira i da budu deo kolekcije, medjutim zbog nesavršenosti Limundo sistema, nemoguće je duplirati istu aukciju, već se mora otvrati nova, svaki put. Meni bi to oduzelo dragoceno vreme, jer se bavim akvaristikom i nemam baš vremena na pretek, pa odustanem. Prva aukcija je bila postavljena na 9 dana, da se vrti 9 puta, u prvom krugu nije bilo ponuda (baš me čudilo :) ), ali samo što je počeo drugi krug, javila se jedna osoba i ponudila 10 dinara. Onda su krenula razna pitanja. Prvo pitanje, sećam se, je bilo je jedno koje nisam objavio, "Koja je debljina papira?". Odgovor je glasio: "A, bre, običan papir." Nakon toga su krenula razna pitanja i ja krenuo da se šalim i eto šta je ispalo!


Zbog čega si odlučio da se odrekneš svog dragocenog lista? Mislim, ljudi prodaju svašta, čak i bubreg, ali list A4…?

Zašto bi čovek prodao bubreg?  Možda mu treba velika svota novca za nešto, kocka se, drogira, pije... Ja ne spadam u tu kategoriju, ja sam fin i oženjen. Doduše, u toku je brakorazvodna parnica.  Na sudu smo sve podelili na pola, ostalo je da se podeli/preseče auto (mislim da majstor to uveliko radi dok ja kucam) i ovaj jedinstveni list papira. Kako ni ja ni žena nismo hteli da primenimo metodu pravljenja dva A5 lista (jer smo sentimentalno vezani za A4), odlučili smo se, teška srca, da list prodamo, a neverovatan novac koji zaradimo, podelimo.


Nedavno je čuvena slika "Krik" prodata na aukciji za 120 miliona dolara, premašivši za duplo svoju početnu/očekivanu vrednost. Ipak, ova slika je dečija igra za tvoj list A4, ako pogledamo njegovu početnu vrednost. Tvoj komentar?


Krik je samo duplirao svoju vrednost, ovaj specijalan list papira je uvećao svoju vrednost mnogostruko, ne znam 50-ak puta i sada kada to uporedimo 50 >> 2. Krik je prodavan nekoliko puta, a mom listu je ovo prva aukcija. Pa šta je vrednije?


Da li si očekivao ovakvo i ovoliko interesovanje, koju cenu si očekivao/priželjkivao na početku aukcije?


Priželjkivao sam, kao kod “Krik"-a, da se cena maker duplira. Ovakvoj ekspanziji se niko nije nadao, mada, ipak je to jedinstveni, specijalni list papira.


Šta ćeš uraditi sa parama koje dobiješ od aukcije? Da li ćeš uložiti u nove A4 papire, ili ipak nešto drugo?


Polovinu novca ću uložiti u razvoj metoda za otkrivanje postupaka pravljenja ovakvih listova papira. To će biti prava senzacija za nekoliko godina, svi će hteti svoj list papira i u tome leži moja tajna obogacivanja.


Odakle tako vredan i jedinstven list u Knjaževcu, i to još u vlasništvu privatnog kolekcionara?

Moj ujak je voleo da se bakće sa takvim stvarima. Sve pare je davao na stvari koje ljudi nisu smatrali vrednim, sakupljao je markice značke, razne kolekcionarske predmete,… Kada je preminuo, ostavio mi je, između ostalog, i ovaj list papira. U početku sam bio skeptičan i mislio da je reč o običnom listu, ali onda sam video da to nije tako i sve je krenuilo drugačijim tokom. Od kada sam dobio taj papir čak je i žena otisla od mene (san svakog muškarca), ali sada moram da ga teška srca otudjim.


Da li svoj list čuvaš daleko od očiju javnosti, ili je bilo srećnika koji su ga videli? Da li učestvovao na nekim izložbama do sada, ili to tek očekuješ?

Zbog svoje vrednosti nisam smeo da ga izlažem očima javnosti, čak sam i čuvara papira postavio. Da papir bude potpuno siguran postavio sam dva, naizgled naivna čuvara, ali ja znam da je siguran i mogu  bezbrižno da spavam.


Kaži nam neke detalje o papiru, nešto što javnost do sada nije znala, a paparaci nisu uslikali? Na primer, odakle i od kada datira tvoj list? 

Tačnu starost lista ne znam, mada je relativno mlad list.  Drva koja su korišćena u izradi su sigurno stara 50-60-ak godina, i otac i majka još toliko, i deda baba, znači 300 godina. :) 

Znači, list je ko nov! Nema kvarova, nekih ulaganja? Koliki su troškovi održavanja?

List je nov, nije prešao ništa, bez ikakvih ulaganja možete da ga koristite odmah po preuzimanju. Što se održavanja tiče, jako je jednostavno, sve što treba je da se provetr s' vremena na vreme, i da se redovno menja ulje, kada przite pomfrit, jer se tu taloži najviše štetnih materija. 

Da li je ovaj papir magičan t.j. može li se na njemu pisati magičnom olovkom? Da nije kojim slučajem to Hari Poterov papir, ili iz “Deathnote” sveske? 

Hahahahaha, nije! Ali je univerzalan, to znači da se može pisati po njemu olovkama svih vrsti, i još bojiti velikim brojem bojica...  

Postavio bih ti još neka pitanja, ali čini mi se da je skoro sve pokriveno u pitanjima i odgovorima na samoj aukciji? Ne sećam se da sam video da je bilo koja aukcija na Limundu imala toliko komentara!

Tako je! Skoro sve je tamo rečeno.  Ako ipak ima još neodgovorenih pitanja, spreman sam da odgovorim na svako. Čitaoci Paradoksije mogu još mnogo detalja videti na samoj aukciji!

Ko je FoxMudler? Reci nešto o sebi za čitaoce Paradoksije?

FoxMulder je čovek koji voli paranormalne stvari, voli sve sto vole maldi (hahahaha najgluplja rečenica ikada), i voli akvaristiku, tako da ima 7 kubika vode, u kojima plivaju raznorazne ribce. Volim sve životinje, ali ne i sve ljude! Volim ženske ljude, skoro sve. Diplomirao sam na Elektronskom fakultetu u Nišu, od skora predajem informatiku.

Hvala na ovim odgovorima i srećno na ovoj i budućim aukcijama!

Hvala tebi i tvom blogu!

Podelite ovo

Related Posts with Thumbnails