среда, 8. јун 2011.

STING, simfonija raštimovane muzike


U ovim trenucima  publika u Beogradskoj Areni nestrpljivo očekuje da se na scenu, ispred velikog orkestra, pojavi Sting, koji će  svoje velike hitove predstaviti u novim aranžmanima za orkestar, u okviru turneje Symphonicities!

Volsend je malo mesto u Engleskoj, smešteno izmedju Njukasla i Severnog mora, na obali reke Tajna koja je na jednom svom delu pretvorena u groblje brodova. U senci njihovih silueta rodio se i odrastao Gordon Metju Samner. Nešto više od dvadeset godina kasnije dobiće nadimak Sting, 1985. tim imenom potpisaće svoj prvi solo album, još dvadeset godina kasnije to ime će postati sinonim za zvuk koji će flertujući sa najrazličitijim pravcima u muzici Gordonu Samneru doneti planetarnu popularnost i brojna priznanja. 

Koliko je volje i vremena potrebno da u sebi prepoznamo želje i htenja za koja često i nismo sigurni odakle dolaze, koja poput oživljenih arhetipova usmeravaju biće ka neizvesnoj budućnosti kao da je ona već poznata, pisana i pročitana, možda ponajbolje svedoči primer ovog muzičara koji se nikada nije zadovoljavao otkrivenim, već ga isključivo koristio kao novu polaznu tačku.

slika sa koncerta u Novom Sadu, 2006. god
(nije da se hvalim, ali bio sam u prvom redu!)


Priča je počela kao i mnoge druge: ničim izazvana »slučajnost« koja prestaje to da bude i postaje nagoveštaj.

Raznoseći mleko, uštedeo sam dovoljno novca da kupim akustičnu gitaru na koju sam bacio oko. Ima već tri meseca kako visi na zidu u 'Bredforfdovom muzičkom dućanu'. Košta šesnaest gvineja, što je dosta novca, ali ja sam prvi put u životu zaljubljen.

Gitara, odnosno muzika, će postati i sredstvo i cilj, a ideje koje je mali Gordon pokupio u katoličkoj školi, uticaj sredine i roditelja, pripadnost nižoj srednjoj klasi, kao ishodišna tačka.

Gospodin Makgaf će nam sa analitičkom precižnošću predavati englesku književnost. Provešće nas kroz beživotne predele Eliotove Puste zemlje, Danteovog Čistilišta i pakleni oganj Džojsovog Portreta umetnika u mladosti. Pomoći će nam da upoznamo ljudske tragedije kod Šekspira, i sitne ljudske slabosti u Čoserovim Kenterberijskim pričama.




I opet, kao i u toliko drugih slučajeva, sredina i vreme će biti zahvalni za sve vidove aktivnosti osim za one koje svoj finansijski efekat pokazuju u nekom budućem periodu. Tako se Sting posle rada na gradjevini i posla u opštinskoj administraciji, odlučio za posao koji će mu omogućiti dovoljno prostora i finansijske stabilnosti.

'Gaže' su sve što želimo da radimo. Zaradjivati svirkom za život čini nam se, ako ne najplemenitija, a ono bar najpoželjnija ambicija. Za one koji tako razmišljaju, na koledžu za nastavnike moguće je, uz minimum akademskog rada, održavati glavu iznad vode.

Izmedju prve gitare i planetarnog uspeha grupe Police, umetnuće se »gaže« Stingove prve grupe Desno skretanje, pisanje muzike za mjuzikle, angažman na prekookeanskom brodu...

Prekookeanski brod 'Orijana' otisnuće se iz Sautemptona 17. jula. Na njemu ćemo zabavljati putnike kao trio Ronija Pirsona, a ne kao Poslednje skretanje. Ovo, naravno, ne radimo radi karijere. Sviraćemo popularne melodije, muziku za koktele i čajanke, sve u svemu -  gerijatrijsku plesnu muziku.

Njegovo učiteljevanje potrajaće cele četiri godine, a onda će ga neka, ne tako iznenadna odlučnost, naterati da sa njegovom tadašnjom suprugom Frensis i jednogodišnjom bebom krene put Londona.

Noć je na putu M1 ka jugu. U kolima smo Frensis, ja, mali Džo, koji spava u nosiljci na zadnjem sedištu, i pas. Nosimo nekoliko torbi sa odećom, dve gitare i Frensisinu trščanu stolicu za ljuljanje, i to je sve što imamo. Nemamo posao, kuću, jedva da imamo novca, ali smo ushićeni, jer smo ovo godinu dana planirali. Imam osećaj da moj pravi život tek počinje, i da je sve pre ovoga bilo nasumično vežbanje za ovaj trenutak.

London se pokazao očekivano negostoljubivim. Mladom bračnom paru nije lako da pronadje čak ni stan koji bi bio iole pogodan da ispuni zahteve koje nameće jedna beba, a socijalna pomoć i sporadični poslovi dovoljni su da se volja koja je Stinga terala nekom zamišljenom cilju ne pretoči u puko preživljavanje.

Potkraj godine, pošto smo uspeli da platimo zakupninu za stan i kupili tepih i nešto nameštaja, osećamo se nešto mirnije. Frensis ima sve više posla na televiziji, i dobro zaradjuje. Ja, medjutim, osim socijalne pomoći, i dalje nemam redovna primanja, i zato sam pokušavao da doprinesem kućnom budžetu radeći kao model u reklamam za džins. Tako sam počeo da radim nešto što nikada ne bih očekivao, da zaradjujem samo na osnovu toga kako izgledam. 

Ono što će se u tom periodu pokazati kao ključni dogadjaj za Stingovu karijeru je poznanstvo sa Stujartom Koplandom, kasnije i Endijem Samersom, sa kojima će u godinama koje dolaze činiti trio Police. Posle dosta uloženog truda i poznanstva sa producentom Majlsom Koplandom uspeh se nije činio tako dalekim i nedefinisanim pojmom.

Stvarati hibrid tako što smo uzeli vučnu snagu rokenrola i bešavno je zavarili na klizeće korito regea, bio je zanimljiv poduhvat, pogotovo u trenutku kada je post-pankerski pejzaž neke ljude počeo da podseća na ratište. Nama je to ratište izgledalo kao savršena prilika.

Oktobar 1977. Grupa Police je završila svirku u jednom klubu u Parizu. Na povratku u hotel Sting zadržava pogled na plakatu okačenom na vrata hotela. To je plakat za predstavu Sirano de Beržerak, Edmona Rostana, dramu o čoveku koji čezne za nedostižnom ženom po imenu Roksana.

Te večeri ću otići u svoju sobu i napisati pesmu o devojci po imenu Roksana. Zamisliću je na ulici ispod hotela, kako stoji i stoji, ali joj niko ne prilazi, i zaogrnuću je romantikom i setom Rostanovog komada, a ona će mi zauzvrat promeniti život.

Medjutim, proći će još par meseci dok pesma Roxanne ne dobije svoj materijalni pandan u vidu ugovora sa izdavačkom kućom A&M. 

Dvadeset šesti je januar 1978 godine. Majls Kopland pobedonosno ulazi u studio sa osnovnim nacrtom ugovora sa A&M-om za naš novi sinl Roxanne, i s novom idejom za naslov albuma – Outlandos D' Amour.


»Roxanne« nikada neće postati pravi hit, uglavnom zbog svoje teme, ali je sam ulazak na Kapitolovu listu bio dovoljan da se podmažu zupčanici muzičke industrije. Uslediće turneja po Americi, a za Stinga i nekoliko filmskih uloga krajem 1978. (Velika rokenrol prevara, Na radiju, Kvadrofonija). »Police« će postati planetarni fenomen, svi albumi će postati platinasti, svi koncerti rasprodati. A onda na vrhuncu popularnosti...

Znao sam da nikada neću svirati sa dva bolja muzičara nego što su to Stujart i Endi, ali želeo sam muziku koja neće biti ograničena mogućnostima tročlanog sastava, takvu gde kao autor neću morati da prilagodjavam lične standarde, ne bih li održao nešto što je u suštini bilo samo privid demokratije u bendu.  Još jednom u životu odlučio sam da pobegnem, i da uprkos konvencionalnoj logici i zdravom razumu poslušam instinkte i zaputim se u još jedno neizvesno poglavlje života.

Ostalo je istorija muzike dvadesetog i dvadeset prvog veka.

Jedan od najautentičnijih muzičara današnjice, Sting, večeras po četvrti put nastupa pred publikom u Srbiji. U tekstu, koji je pre par godina za studentski časopis »PRESSEK« napisao moj prijatelj Zlatibor Stanković, korišćeni su delovi Stingovih memoara »Raštimovana muzika«, koji su se pojavili otprilike u isto vreme kad i njegov, za sada, poslednji autorski album Sacred Love, dakle 2003 godine. Sting se nakon toga okušao u, za njega, ne tipičnim vodama albumima Songs from the Labyrinth iz 2006. i If on a Winter's night iz 2009. Album Symphonicities, u okviru čije turneje nastupa sada, objavljen je 2010. 

U ovim trenucima  publika u Beogradskoj Areni nestrpljivo očekuje da se na scenu, ispred velikog orkestra, pojavi Sting. U ovim trenucima ja zavidim publici u Beogradskoj areni!

2 коментара:

Sale је рекао...

Pročitao sam ovu "Raštimovanu muziku" i jako mi se dopala. Sting je legenda.

Evo kako e bilo na njegovom koncertu u Parizu jesenas:

http://www.youtube.com/user/mandise#p/search/0/zIWw3ytjjqo

Marjan Paradoksija је рекао...

Zaista je legenda! Mogu da tešim sebe da sam prisustvovao bar jednom njegovom koncertu, i to kada je prvi put bio u Srbiji, 2006.god, u prvom redu, na metar od bine! Zaista je bio doživljaj! Verrujem kao i ovo u Parizu!

Постави коментар

Podelite ovo

Related Posts with Thumbnails