четвртак, 15. децембар 2011.

„Muzički dinar“ ili „Muzički milioni“

Umiljato odabrani eufemizam „muzički dinar“ mnogo je više od dinara! A pitanje je i kome ide u džep! Iz čijeg džepa ide, to je već svima jasno!!!




Dok nam truli stablo, mi rešavamo problem sitnih vaši na ponekoj grani. Bitno je da se plod ubere ove godine, pa dogodine...šta bude! Tako se kod nas rešavaju sve stvari u državi. Ništa sistematski, dugoročno, po prioritetu, već se samo šminka, šminka i šminka, bez reda, bez plana, bez ideje...bez mozga!

Dok država izbegava da reši mnoga (trenutno) mnogo bitnija pitanja po sve nas, stupaju na snagu razne Uredbe kojima se stavlja kamenje u rančeve onih koji nas i onako već jašu. Uvodjenje muzičkog dinara na IT uredjaje i opremu upravo je to! Namet apsolutno ničim izazvan u apsolutno pogrešnom trenutku. Sa najnižim standardom i platama u regionu, sa sve višim cenama komunalnih usluga i hrane „još nam samo ale fale“!!!

Ko su ti ljudi i organizacije kojima će ići novac? I zašto postoje ČAK TRI organizacije za zaštitu autorskog i srodnih prava (SOKOJ, OFPS, PI)? I zašto je dozvoljeno takvim kolektivnim organizacijama da debelo zaradjuju preko naših grbača? Kako se i kome rasporedjuje prikupljeni novac? Ko je ubio Kenedija? Da li postoje vanzemaljci? Kako su nastale piramide?... samo su neka od mnogobrojnih pitanja na koja odgovori ne postoje, ili niko neće da ih da!

Prema podacima Agencije za privredne registre, poslovni prihod SOKOJ-a je prošle godine iznosio oko 185.000.000 dinara (čitaj: miliona), od čega je samo na ZARADE 64 zaposlenih otišlo više od 114.000.000 dinara (čitaj: MILIONA!!!) Dakle, 70 miliona je otišlo negde, nekome, za nešto, a 115 slatkih miliončića (1,7 miliona po osobi) u džepove dušebrižnika za autorska prava!

OFPS je za 2010. prijavio prihod od 114,5 miliona dinara, ali na sajtu te organizacije stoji i podatak da je u tome periodu „ostvarena rekordna naplata naknade od iskorišćavanja fonograma u iznosu od 324.151.652 dinara”. Razlika 200.000.000 (čitaj: MILIONA). Matematika je jasna, crva nije ni bilo! Od prijavljenih 114,5, na plate zaposlenih (38 dušebrižnika) otišlo je 74 miliona (1,95 miliona po čoveku).

I organizacija PI je prijavila poslovni prihod od 2,8 miliona dinara, ali na svom sajtu navodi da je „tokom 2010. godine ukupan iznos naplaćenog prihoda iznosio 3.156.872 dinara”. A ti milioni se nazivaju "muzički dinar". Pa ko ne bi brinuo za autorska prava za te pare! I tata bi sine!

U jednom komentaru na ovu temu neko je napisao da ovo izgleda kao da se uvodi „voćarski dinar“ na konditorske proizvode, a da zarada ne ide poljoprivredniku, već vlasnicima hladnjača!


Pored ovih stavki, treba uzeti u obzir i činjenicu da će ovaj namet imati i druge efekte. Uprava za digitalnu agendu, odnosno bivše Ministarstvo za informaciono društvo, ocenila je da muzički dinar ugrožava razvoj IT industrije u Srbiji.

"Dodatno opterećenje cena IT opreme i uređaja dovodi do pada prodaje, jer se našim građanima otežava mogućnost da kupe novu opremu i uređaje i samim tim opada i korišćenje novih tehnologija u poslu, a još više u svakodnevnom životu… Ometa se širenje digitalne pismenosti i usporavaju se pozitivni efekti koje upotreba IKT-a ima na povećanje efikasnosti i transparentnosti rada državne uprave, smanjenje korupcije, povećanje konkurentnosti privrede, unapređenje kvaliteta obrazovanja, zdravstvenih usluga i opšteg nivoa informisanosti građana".

Dalje, ako sam ja muzičkim dinarom platio za autorska prava, da li je onda muzika koju narežem na tom disku legalna, tj. da li će se to i dalje smatrati piraterijom? Platio sam za prava, zar ne?


Ponovo je pitanje kome, jer ne verujem da je neko od muzičkih kompozitora ili izvodjača video neku vajdu od toga, a pogotovu ne neko od inostranih. Mislim, odakle nekome za pravo da pretpostavi da ja slušam domaću muziku, ili da USB memoriju ne koristim samo za prenos podataka?

Ne znam da li je ovaj „dinar“ opravdan ili ne, ali definitivno znam da u našoj zemlji najbolje žive pevači i raznorazni autori, za koje se sada odvaja još koji (muzički) dinar!

Piraterija je u krajnjoj liniji kradja. Ovde se kradjom bori protiv piraterije. Znači, vrtimo se u krug! Vrzino kolo! Kvaka 22!

5 коментара:

Rick је рекао...

Ma, ima ovde mnogo više konsekvenci. Krajnja se svodi na još jedan fašistički zakon uz blagoslov države.

http://www.moviesin100words.blogspot.com/

Andrijana је рекао...

Komshi, znam da sin Mirka Cvetkovica i Grand produkcija imaju veze s OPFS(Organizacija proizvodjacha fonograma Srbije)- oni su jedni od osnivacha iste. http://www.ofps.org.rs/clanovi/spisak_osnivaca/Pritom, ta organizacija je registrovana u Budvi i, koliko ja znam, do dan danas nema svoje predstavnishtvo u Srbiji, mada nisam sigurna u to. Mislim, sve ti je jasno... Josh da ti kazem deka su jurili choveci po Caribrod da im plachaju korishcenje radija u prodavnici zatova shto radio stanice, zaboga, emituju muziku. Cenata ich neje bila malechka a jurili su i drudji po drudji gradove u Srbiju. Beshe se digla strashna online prashina predi izvesno vreme zbog tija "Proizvodjachi", ali dzabe, ka na publiku nikoj ne obraca paznju- vazno da je predstava izvedena uspeshno, s, mozda, ponekoju metlu...

Darko S. је рекао...

S O K O J = Savez Okorelih Krimosa 'Oće Još!!!

Detozin је рекао...

Osim vidljivih JAVNIH poreza, država se kad prigusti služi i prikrivenim porezima, taksama, kaznama, i drugim smicalicama čija je suština ista - da se namaknu nekakve pare. Posle toga sledi štampanje para i pljačka poznata kao hiper inflacija. Najslušaniji autor na listi Sokoj-a je vrlo upućen u ovu materiju (napisao je i jednu knjugu na tu temu "Ekonomija destrukcije"). U novom proširenom i dopunjenom izdanju - igra i jednu od glavnih uloga.

Marjan Paradoksija је рекао...

Naravno! Glupo je i pomisliti da se ove organizacije ZAISTA zalažu za prava autora i intelektualnu svojinu. Mrsne ruke politike su i ovde sebi obezbedile stolicu koja donosi novac!

Постави коментар

Podelite ovo

Related Posts with Thumbnails