понедељак, 14. март 2011.

Na današnji mesec, ili kakva nam je martovksa karma! (2)

13. Mart

1946. pripadnici službe Državne bezbednosti uhapsili su generala Dražu Mihailovića. „Đeneral“ je osudjen na smrt zbog izdaje i pogubljen je jula iste godine. Danas se još uvek traga za njegovim grobom. Traga se za istinom, da li je Draža bio izdajica ili heroj, kvisling ili patriota. Tragamo za prošlošću, da vidimo gde smo bili,  i tragamo za budućnošću, da vidimo kuda ćemo. Ipak, najgore je što ne znamo ni gde smo!


14. Mart

2002. prestala je da postoji Jugoslavija. Ideja, vizija, koncept ili samo eksperiment trajao je 83 godine. Nova državna zajednica, Srbija i Crna Gora, formirana nepunih godinu dana kasnije nije potrajala ni toliko meseci! Sve mi se čini da smo ostali bez ideja, vizija i koncepta. Pretvorili smo se u jedan veliki eksperiment. Zapravo, pretvorili su nas – u zamorčiće!

2006. na takmičenju za Pesmu Evrovizije nije izabran predstavnik Srbije i Crne Gore. Kada smo počeli da se prepucavamo oko glupog takmičenja i još glupljih pesama, bilo je jasno „kud plovi ovaj brod“.  Bilo je još jasnije da „ko ne sluša pesmu, slušaće oluju“!


15. Mart

1883. Beograd je dobio prvu „telefonsku stanicu“, samo sedam godina nakon što je izumljen telefon. Danas teško da se možemo setiti kako se živelo pre mobilnih telefona, a kamo li da možemoo zamisliti kako je bilo pre telefona uopšte!

1927. Osnovana je Fabrika aeroplana i hidroaviona Zmaj. Danas, naše eskadrile su popunjene avionima koji su stari kao i zmajevi iz bajki! A često i bljuju vatru. Tamo gde ne treba!


16. Mart

2006. Beograd je proglašen za „Grad budućnosti južne Evrope“ u takmičenju Financial Times-a. Kakav fleš j-bote!!!


17. Mart

2004. Nakon što su se u Ibru udavila dva dečaka albanske nacionalnosti, na Kosovu su izbile masovne demonstracije Albanaca, koje su prerasle u dvodnevno nasilje. Bilans: 19 mrtvih, oko 900 povredjenih, 800 uništenih kuća, 29 zapaljenih crkava i manastira. Talas besa zahvatio je i gradjane u nekim gradovima u Srbiji. Pucali su prozori McDonalds-a, a u Beogradu i Nišu su zapaljene džamije! Koliko je samo malo potrebno da oslobodimo zver u sebi!


18. Mart

1948. Sovjeti su iz Jugoslavije opozvali svoje vojne stručnjake. Sledećeg dana i civilne. Bilo je već jasno da se mišljenja Staljina i Tita već uveliko razilaze!

1999., pola veka nakon Titovog istorijskog „Ne!“, bilo je jasno da se razilaze i mišljenja Kosovskih Albanaca i Srba. U Rambujeu kraj Pariza jedni su potpisali mirovni sporazum, a drugi nisu. Šest dana kasnije počeli smo da se navikavamo na zvuke sirena za vazdušnu opasnost. Od zvukova koji nas makar podsete na to, i danas se ježi koža!


20. Mart

1913. izvidjajući turske položaje oko opkoljenog Skadra, poginuo je pilot narednik Mihajlo Petrović. Petrović je poginuo nakon što ga je snažan termički udar izbacio iz aviona. Bizarno sa današnje tačke gledišta! Narednik Petrović je bio prva žrtva u srpskom vazduhoplovstvu, i jedan od prvih pilota u svetu koji je poginuo na borbenom zadatku, iako ne od strane neprijatelja. Naše vazduhoplovstvo je u decenijama koje su sledile pretrpelo još mnogo žrtava i imalo mnogo heroja. Danas, na sreću, nesreće se dogadjaju veoma retko. Možda i zato što naši piloti veoma retko i lete. Možda zato što i nemaju na čemu!


1997.  bio je poslednji dan 119-todnevnog Studentskog protesta koji je počeo zbog falsifikovanja rezultata lokalnih izbora u Srbiji. Šetnjom centrom Beograda, studenti su proslavili ispunjenje poslednjeg zahteva – ostavke rektora i studenta-prorektora. Studenti su bili u pravu! To je zaključio još Tito!

nastaviće se...





1 коментара:

Стефан Јањић је рекао...

Увек ми је занимљиво да погледам овакве прегледе, нарочито кад су овако интересантни. У "Политици" постоји добра рубрика у којој уредници прелиставају старе "Политике" и из њих извлаче занимљиве вести за одређени дан.

Постави коментар

Podelite ovo

Related Posts with Thumbnails