уторак, 8. фебруар 2011.

Čekajući sindikate, Vladu, izbore, Šešelja,...Godoa!

Reč „štrajk“ nastala je od engleske reči „strike“ (strajk), što znači „udar“! A ovo je bio (s)udar u sred štrajka! 
-Halo, policija? Da prijavim saobraćajnu nesreću...
-Vidite ako možete sami da se dogovorite, mi štrajkujemo!

*
Talasi vremenskih nepogoda su nas možda zaobišli, ali talasi štrajkova svakako nisu! Dok smo se dobar deo zime u jesenjim jaknicama čudili kako je Evropa okovana snegom i ledom, kako kiše, oluje i poplave haraju nekim delovima sveta, likovali smo našom klimom! Nažalost, retko čime bismo još mogli da likujemo! Tu je naravno Nole, da nas obraduje još ponekom titulom, a ono što nikako ne može da nas obraduje je stanje naše ekonomsko-socijalno-društveno-političke scene!

Case study 1: Nezadovoljstvo narasta k’o kiflice sa kvascem! Led su prvi probili prosvetari (kojima i sam pripadam)! Četiri sindikata su pred Vladu stavila svoje zahteve, a Vlada se čudila njihovom bezobrazluku da u ovako teškom trenutku po državu imaju tako nerealne zahteve! Pa još nismo otplatili Kovačevića, satelit, Kolubaru, još mesecima plaćamo neizabrane sudije, a vi hoćete odmrzavanje plata! Školsko zvono je nekoliko dana zvonilo ranije, u nekim školama nije ni zvonilo. Sindikati su krenuli onako kao ozbiljno, pa kao nisu odustajali. Na kraju su se kao nešto dogovorili, ali ipak kao nisu, znači kraja priče još nema...

Case study 2: Policija je svaki dan zvala škole da vidi ko štrajkuje, a ko ne, pa su onda i oni odlučili da štrajkuju. I to ne za pišljivih 24.5% kao prosvetari, nego lepo brate, za 40%. Taman da sa par meseci kursa imaju platu kao profesori sa fakultetom! Ali, oni neće skroz obustavljati „nastavu“, već će poštovati „minimum rada“. To znači da će problem velikih redova oko pasoša, ličnih karti ili novih (već debelo kritikovanih) registarskih tablica biti rešen! Šalteri neće raditi, pa redova neće ni biti! 

Case study 3: Toma je lepo uvideo situaciju, pa opštenarodno nezadovoljstvo pretočio u miting! Doduše, tu je uvrstio i neke vaskrsle političare koje je istorija izbacila na margine političke scene, ali, pored sitnih, on je još veći! Na dugoročnoj vremenskoj prognozi je video da je za dva meseca doći proleće, pa je za tad zakazao sedenje na stiroporu! Sad mu još preostaje da za to vreme, u Palminom stilu, skolpi dil sa nekom fabrikom stiropora, pa kad se otopi beli sneg, da se Srbija zabeli od stiropora!

Rezime: Vlada je za ove talase spremila dasku za surf i za sada nas uspešno jaše! K’o što reče jedan moj drug, štrajk prosvetara je bio kao seks bez orgazma! Krenulo je žestoko, ali smo se povukli pre kraja. Sad nam jedino ostaje da ritualno popušimo! Ali, naravno, van školskog dvorišta, po zakonu! Vlada je tu halabuku iskoristila kao i onaj grip od lane, da narodu skrene pažnju sa poskupljenja i inflacije koja će ionako obesmisliti sve napore sindikata! Teško da će bolji proći i policija, pa i zdravstvo koje čeka svoj red. Teško da će bolje proći i Toma, koji takodje čeka svoj red!

*
Nego, zašto započeh celu ovu priču? Juče sam, vraćajući se iz škole, koja pri tom NE štrajkuje, naišao na saobraćajnu nesreću. U jednoj krivini sudarili su se kombi i Niva. U nepreglednoj krivini je umesto sfernog ogledala bio zalepljen poster „Srbija čeka Šešelja“. U Šekijevim naočarima vozači nisu mogli da vide jedan drugog! Kada je jedan od njih pozvao policiju i prijavio udes, dobio je odgovor s početka moje priče!!! Pa dobro, mi ćemo propuštene časove i gradivo da nadoknadimo, neko će tablice ili ličnu kartu da uzme par dana kasnije, ali OVO!?! 


Čekali smo sindikate da se izbore za naša prava i status, ...pa ništa! Čekali smo Vladu da izadje u susret našim (prosvetnim) zahtevima, ...pa ništa! Ovde smo čekali u koloni da dodje policija, ...pa ništa! Radikali čekaju Šešelja,...pa ništa! Naprednjaci čekaju izbore,...pa ništa! Vladimir i Estragon su čekali Godoa,...pa ništa! E sad, njima je, dok su čekali, par puta padalo na pamet da se obese, ali nisu imali uže! Ko zna šta sve nama pada i može da padne na pamet ...dok čekamo! Uglavnom, svi nešto čekamo i tapkamo u mestu! Svi negde idemo, a nikud ne stižemo! Svi nešto,... a ništa!

Vladimir: Onda, idemo?
Estragon: Idemo!

(ostaju na mestu)

Zavesa se spušta!

4 коментара:

Amarilis је рекао...

Dragi moj kolega blogeru, poznato ti je da redovno i sa velikim poštovanjem čitam tvoj blog.
Poštujem i uživam u tvojim izuzetnim postovim, kao i u ovom.
Ako ti se komentar učini predugačkim, slobodno - delete. Mnogo mi se toga skupilo. Po profesiji smo takođe kolege, bar bi trebalo da budemo, ali pošto ja formalno ne radim prosveti, onda možda i nismo. Zato ja Vaš štrajk posmatram sa strane. I odlučila sam da ćutim, za sada.
Ali pitam ja tebe jednu stvar, koju sam pitala i sve one, koje poznajem a rade u prosveti - ko su ti likovi, koji Vas vode, koji kao organizuju štrajk? Izvini, ja sa njima ne bih ni do kioska na sendvič, bar po onome što sam pročitala, po njihovim izjavama, po onome šta pričaju, kako se ponašaju.
Još jedna stvar mi nije jasna - prosveta je u stanju, koje odavno zvoni za uzbunu, pa sam ja naivno upitala neke moje poznanike iz prosvete - a šta vi radite preko leta, imate 3 meseca da se organizujete, napravite neku platformu, strategiju, šta ja znam. Dobila sam odgovor: da li si normalna, pa na raspustu smo, ne možeš da sakupiš ni ekipu za basket od prosvetara leti a kamoli nešto drugo!
Toliko, da ne odem predlako. U svakom slučaju, shvatila sam poentu tvog posta i to je to, pozdravljam te.

Marjan Paradoksija је рекао...

Amarilis, ni jedan komentar nije predugačak! To samo znači da je tema nekog dovoljno zaintrigirala da joj posveti toliko pažnje, i na tome samo mogu da ti budem zahvalan!
Što se teme tiče, apsolutno razumem tvoja pitanja, koja dobrim delom oslikavaju i stav dobrog dela javnosti.
Što se tiče "likova" koji vode sindikate, oni zaista nisu baš "reprezentativni", ali sindikalne organizacije jednostavno tako funkcionišu. Četiri sindikata daju mogućnost izbora, koji zapravo i nije pravi izbor, ali to je jedini kanalisani način "borbe za prava radnika" i drugi ne postoji.
Legitimno je zapitati se ko su ti likovi i kakvi su, ali zar ista pitanja ne postavljamo sebi i za političare koje smo sami birali! Kakvi su tek oni, njihove izjave i stavovi!!!
AA ona 3 meseca koja svakom toliko bosu oči - pa nemamo mi raspust od 3 meseca, nego deca. Naše obaveze traju do kraj juna, počinju sredinom avgusta, to je mesec i po dana. Tada je ljude zaista teško okupiti, ali organizacija i platforma se može praviti i u toku godine. A to se ne očekuje od nastavnika koji su već pretrpani obavezama i administracijom, već od tih i takvih sindikata i tog i takvog ministarstva. E sad, tu već počinjemo da se vrtimo u krug!

Miljana Mladenovic је рекао...

I tako u čekanju prođe život, zato ja ne čekam ništa... A ako me pitaš da li mi je od toga bolje - pa i nije...

Sale је рекао...

Teatar apsurda uživo ili svakodnevica u Srbiji...
Žalosno je što je tako :(

Постави коментар

Podelite ovo

Related Posts with Thumbnails