Dana 4. maja 1980. godine, pre tačno 30 godina, u 15.05 časova u Ljubljani prestalo je da kuca veliko srce predsednika (naše) Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i predsednika Predsedništva SFRJ i vrhovnog komandanta oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita. Neverica, more suza, težak bol i duboka tuga potresajli su radničku klasu, narode i narodnosti naše (bivše) zemlje, svakog našeg čoveka, radnika, vojnika, i ratnog druga, seljaka, intelektualca, svakog stvaraoca, pionira i omladinca, devojku i majku...
Tako je godinama nakon Titove smrti započinjala svaka informativna emisija ili novinski članak objavljen na današnji dan. Starijim generacijama će taj trenutak zauvek ostati u sećanju, svako je godinama na taj dan prepričavao šta je radio i gde se zatekao tog trenutka. Ja sam bio suviše mali da bi se bilo čega sećao, ali se zato jasno sećam kada smo u školi svakog 4. maja u 15.05h stajali mirno, uz zvuk sirene, praćeni budnim okom učiteljice!
Period koji će mnogi pamtiti po lepim, mnogi po ružnim uspomenama. U svakom slučaju, to je bio period koji će se pamtiti!